Page 44 - Odiseja
P. 44
Homer: Odiseja
Legnu vitez Telemah i Nestorov svijetli sinak;
Atrejev zaspi sin unútra u visokim dvorma,
305 Uza nj ženska dika dugòhāljka Helena leže.
11. 6. dan. Menelajev izvještaj. Prosci odlučuju da ubiju Telemaha.
306—847.
A. Menelaj pripovijeda. 306—619.
a. Menelajev doživljaj na Faru. 306—569.
A kad ranoranka zora ružoprsta osvanu veće,
Grlati bojnik Menelaj iz postelje poskoči brzo,
11
Nadjene haljine na se i nȁ pleći naoštren baci
Mač i na noge b'jele privézāvši potplate krasne
310 Van iz ložnice ode ljepotom na boga nalik,
Sjedne k Telemahu ȉ r'jēč izustivši prozbori njemu:
»Koja, viteže, tebe, Telemaše, dovodi nužda
U Lakedemon divni po širokom plećatom moru?
Dolaziš narodnim poslom il' svojim? Govori mi pravo.«
315 Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
»Atride, gojenče Zeusov, Menèlaje, narodna glavo,
Dođoh, ne bi li tî mi o ocu rekao štogod.
Kuća se izjeda moja i nestaje rodnih mi polja,
Neprijatéljā pun mi je dom, neprestàncē mi kolju
320 Moje sporohodne vole krivòrogē, sabite ovce;
To su ob'jesni vrlo i žȅstoki majke mi prosci.
12
Zato ti koljena grlim, o jadovnoj njegovoj smrti
Ne bi l' mi kazati htio: da l' svojim gdje očima vidje
Ili si od drugog dozno, potúcao što se je ì sām?
325 Ta veòma se jadan od matere rodio svoje!
Ne žali ništa mene, ne štéd' me nit' besjedu bláži,
Već mi istinu kazuj, što ugleda očima svojim.
Molim te, ako je tebi Odisej, valjani otac
Moj, obećanje djelom il' besjedom svršio koje
330 Na polju trojanskome, gdje mučiste muke Ahejci,
Toga se sad opomeni i deder reci mi pravo.«
Vrlo ozlovoljen reče plavòkosī njemu Menelaj:
»Ao kako su željni veòma u krevetu spati
Čovjeka srčanoga, a sami su svi nejunaci!
335 Kao što košuta kada u guštari jakoga lava
Svoju uspava lanad, još sisavčad, tek ih poròdīv
I kad uvale stane razglédati ì trāvnē klance
11
308. »nȁ pleći mač« — vidi 2. pjev. st. 3.
12 322. »Zato ti koljena grlim« — vidi 3. pjev. st. 92.
44