Page 49 - Odiseja

Homer: Odiseja

Nato lukavu odmah Egìsto prijevaru smisli:
530 On u narodu dvaest junaka najboljih izbra,
Zasjedu spremi i gozbu zapovjedi gotovit drugim,
A sam narodnog pođe pastira s kolima, s konjma
Tad Agamèmnona zvati na gozbu grdilo snujuć;
Nije ni slutio zla Agamèmnon, a Egist zavúčē
19
535 Njega i ubi po gozbi, ko vola kad uz jasle kolju.
Od drugóvā iz pratnje Atrídovē nitko ne osta,
Ni od drugóvā Egìsta, već u kući pobiti biše.«
Tako mi reče, i tada u mèni prepukne srce,
I u pijèsku sjedéći ne prèstah plakat, i više
540 Duša mi ne htjede živjet i motriti svjetlost sunčànū.
A kad se naplakah sit, kad po zemlji sit se navaljah,
Onda mi besjedu morski progovori istini starac:
»Nemoj plakati sad bez prestanka, Atrejev sine,
Jer s tim nećemo ništa polučiti, nego što prije
545 Gledaj, kako ćeš se u očinsku vratiti zemlju;
Ili ćeš zastati živa Egìsta, il' ga je Orest
Ubio već, pa doći na pokop mogo bi njegov.«
Tako mi reče, i tada u grudma se razgali mojim
Duša i junačko srce, iàko ožalošćen bijah;
550 Besjedu započnem opet i riječi krilate kažem:
»»Već za dvojicu znam, pa kaži i za trećeg meni,
Koji se jedini još na širokom nalazi moru,
Ili je mrtav, al' hoću da doznam, makar i tužan.««
Tako mu rekoh, i odmah za odgovor starac mi kaza:
555 »To je Laèrtov sin, na Itaci što mu je kuća:
Njega na otoku vidjeh gdje suze prol'jeva bujne
U kući nimfe Kalìpsē; od sèbe ona mu ne da,
I on ne može tako u očinsku vratit se zemlju,
Jer nit' imade lađa veslačica niti drugóvā,
560 Koji bi pratili njega po širokom plećatom moru.
Tebi, o gojenče Zeusov, Menelaje, bozi ne vele
Umr'jet i dočekat udes u onom konjògojnōm Argu,
Već u Elisij će tebe odvèsti besmrtni bozi,
20
Gdje je svijeta kraj, plavokosi gdje je Radàmant,
565 I gdje najlakši život imadu, koji su tamo.
Snježnoga pòmeta ondje, olújē nema ni zímē,
Nego Okèan vazda vjetríce onamo pušta
Zefirske, koji zujeć popiruju ȉ ljūde hlade,
Jer ti je Helena žena i Zeusu zet si po njojzi.«

19 535. Volove određene za klanje često su postavljali uz pune jasle, a kad bi oni bezbrižno prignuli glave
da jedu, zadavali su im smrtni udarac.
20
563—564. Elisij je mjesto blaženih u podzemnom svijetu, a Radamant, sin Zeusov, jest jedan od trojice
sudaca koji sude dušama pokojnika.

49