Page 46 - Odiseja
P. 46
Homer: Odiseja
Njemu su poznate sve, Posidónov on je poslùšnīk.
On me je, kako vele, porodio, on mi je otac.
Njega da ti je kako moguće uvrebat i zgrabit,
Da bi ti rekao put i putòvanja dȁljinu tvoga
390 I reko, kako bi mogo povratit se po moru ribnom!
On bi ti, bude l' te volja, o Zeusov gojenče, reko,
Kakvo se zlo il' dobro u dvoru dogodilo tvome,
Otkad te nema već sa puta teškog i dugog.«
Tako mi ona reče, a ja joj za odgovor kazah:
395 »»Kako bih starca božànskōg uvrebao, smislider sama,
Da mi pobjego ne bi unaprijed vidjev i doznav,
Jer je čovjeku smrtnom da boga savlada teško««.
Rekoh, i ùzoritā odgòvorī boginja meni:
»Evo ću sasvim, stranče, po istini kazati tebi.
400 Kada je sunce već do sredìnē nèbeskē došlo,
Kada popiruje Zefir, starìna istini morski
Iz mora ide, a crni vodènī ga obvija lelij;
A kad iziđe već, u prostranoj pećini leži,
14
Okolo njega spe Halosìdnē ljepotice djeca
405 Foke u skupu izišav iz vode sivkaste morske
I ljut izdižu vonj veòma dubokog mora.
Kako osvane zora, povèst ću onamo tebe
Pa ću te staviti u red med foke, ȉ trī ti vàljā
Najbolja druga odabrat, što imaš kod pokritih lađa;
410 A sad ja ću ti svu podmúklōst starčevu reći.
Najprije foke će brojit i med njima proći te svȅ ih
Pošto prebroji po pet i pregleda dobro, usrèd njīh
Onda će leći on ko čobanin u stadu ovčjem.
Kada ga ùgledāte, da zȁspā, odmah se snage
415 I sile sjetite svoje i ondje zgrabite njega,
Makar se otimo kako i nastojo da vam uteče;
On će se u sve stvarat, da utekne, u sve, što živa
Ima na zemlji, u vodi i ognju, silno što buknja,
Al' vi ga držite čvrsto, pritiskujte njega sve jače.
420 A pošto on te sam u oblìku upita onom,
Kakav je bio u čàsu, kad zȁspā, te vidjeste njega,
Onda silu svoju odùstavi pa ga odveži,
Viteže, ì pītāj starca, od bògōvā koji se na te
Srdi, i kako bi mogo povratit se po moru ribnom.«
425 Tako mi reče i tada u valovno zaroni more,
A ja k lađama pođem, gdje stajahu jošte u p'jesku,
Pođem, i srce sve se u mèni mućaše mnogo.
A kad se primaknem moru i k svojoj pridođem lađi,
15
Večeru zgotovimo, al' noć već ambròsijskā pade,
430 Te mi legnemo svi, gdje vâli o obalu biju.
A kad ranoranka zora ružoprsta osvanu veće,
Tȁd širokòplovnōm mȍru uz òbalu hódati stȁnēm
14
404. Halosidna je ovdje nadimak morske boginje Amfitrite.
15
429. »noć ambrosijska«, tj. božanska jer krijepi ljude snom, kao što ambrosija krijepi bogove; vidi o am-
brosiji u Tumačenju riječi na kraju knjige.
46