Page 87 - Odiseja

Homer: Odiseja

Nego lađu dajmo u pȕčinu rinimo divnu,
2
35 Lađu prvòplōvku crnu! po narodu nek se izbérū
Momka pedeset i dva, junaka najbolja davno.
Vesla uz klinove dajte lađènē dobro privež'te,
Iz lađe onda iziđ'te i k meni gostit se brzo
Dođite u moj dom, priredit ću dovoljno svima!
40 Momcima nalažem to, a ostali, koji ste ovdje,
Vi žezlonoše ì vī, o knezovi, ù krāsnē dvore
Dođ'te mi, stranca da ovog u domu našem gostímo.
Da se ne neća nitko! Demòdoka k tome pozov'te,
Onog pjevača božanskog, što bog mu je dao, da pjesmom,
45 Kako mu daje srce u grudima, ljude veseli.«
Reče im pa ih onda povede, žezlonoše za njim
Pođu, a po pjevača božànskōg otiđe glasnik.
Odabranih momaka pedeset i dvojica onda
Odu na obalu mora trepetljivog po zapov'jédi;
50 A kad do lađa veće i do mora dođoše momci,
Crnu porinu lađu u morsku dȕbinu oni,
Katarku postave zatim i jedra na lađu crnu,
Pa izàtoga vesla u kožane utaknu gužve,
Sve baš kako se hoće, i bijela razapnu jedra.
55 Podalje namjeste lađu u vodi, ì sve izvršiv,
Pođu u veliki dom Alkinoja, hrabrog junaka.
U sobe sve i u tr'jemove sve u obore ljudstvo
Silno navrvi, te mnogo mladića i staraca bješe.
Dvanaest tada ovaca Alkìnoje zakolje njima,
60 Osam bjelòzubīh svinja i do dva sporòhodnā vola.
Žrtve tad prionu gulit i milenu spremati gozbu.
3
Glasnik međù njīh dođe i milog pjevača dovede,
Koji omilje Muzi, te dobro je dala mu i zlo:
Očinji uze mu vid, al' pjevanje dade mu slatko.
65 S klincima srebrnim stolac Pontònōj primàče pjevaču
U sredìni med gòst'ma o visoki stup ga naslònīv;
Tada objesi zvonku oglàsnīk formingu o klin
Iznad glave pjevaču, navèdē njegove ruke,
Gdje će je naći, pred njèga još postavi košaru i sto
70 Krasni i s vinom kondir, da po volji pije iz njèga.
Rukama posegnu tada za gotovim jelima oni.
I kad namire već za pićem i za jelom žudnju,
Muza pjevača potàče, da opjeva slavu junaka
Iz pjesme one, što njoj se nebésā hvataše slava,
75 Kako se svadi Odisej s Ahìlejem, Peleja sinom,
Jedan na drugog kad su navalili r'ječima strašnim
Na božjoj obilnoj gozbi, a kralj se tad Agamèmnon
Radovo za se, kad staše boljari se ahejski svađat,
Jer to mu proroštvo Feb je Apòlōn proreko bio,
80 Kad prag u presvetoj Piti prestupio kameni bješe,

2
35. »lađu crnu«, jer su lađe u to doba obično bile obojene crnom bojom.
3
62. »milog pjevača«, tj. Demodoka; grčka priča rado prikazuje vrače i pjevače slijepima, a i pjevači su
naših narodnih pjesama ponajčešće bili slijepci.
87