Page 2 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara
P. 2
Boris Dežulović - JEBO SAD HILJADU DINARA
IMAM listu ljudi koji su mi bili od neprocjenjive pomoći pri višegodišnjem
istraživanju i rekonstrukciji događaja. Zahvalnost i spomen najmanje je čime
mogu uzvratiti dobroti i susretljivosti gospode like Rebac i blagajevačkog
novinara Gordana Kušljebrke, dr. Josipa Severa i dr. Ja-vorke Mijačić iz
blagajevačkog Doma zdravlja, Volodera, Goje, Kmera, Ješe, Rumenigea i Paje iz
119. brigade HVO-a, prof Svemira Pripuza iz blagajevačke Srednje metalske
škole, Redžepa Mehmetija i inž. Nermina Uruzovića iz "Brezovačkih rudnika'',
Hamdije Morića i Irfana Preče, te uprave Fudbalskog kluba "Rudar" iz
Koviljače, generala Fuada Hamilovića, nekadašnjeg zapovjednika 78. brigade
Armije BiH, Istoka i Tijane Knezović iz Beograda, estradne umjetnice Šonje
Hodžić, vukovarskih branitelja Predraga Gašparovića i Natka Vrgoča,
prognanika u Zagrebu, te gospodina Aljoše Dimitrovića iz Clevelanda.
Zahvaljujem na ovom mjestu i prijateljima koji su čitali rukopis, pomagali
savjetima, ukazivali na pogreške i upozoravali da nema u Koviljači fakulteta
niti u kolovozu trešanja, da se krvopoljski nogometni klub zvao "Ustani-čki" i
da taliban ne znači "student" nego "učenik".
Posebnu zahvalnost za izvanredne crteže, dragocjeno i jedinstveno nijemo
svjedočanstvo o tim događajima, dugujem Dinu Crnopoljcu, pripadniku Voda
za specijalne namjene pri 119. brigadi HVO-a, te dr. Uršuli Humboldt i osoblju
Psihijatrijskog odjela splitskog Kliničkog bolničkog centra Firule.
Ova knjiga poklon je za 12. rođendan mojoj Dori, rođenoj 29. kolovoza 1993.,
iste one nedjelje kad se odvijala drama upisana kao "incident u Muzaferovim
Kućama".
Odijelo ne čini čovjeka.
(narodna poslovica)
Već obrnuto.
(autor)
B.D.
