Page 3 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

I. DIO

Nedjelja, 29. kolovoza 1993.

8.41 h

- Jesil čuo?
- Šta?
- Ništa sad, šuti.
- Šta jesam li čuo?
- Ništa, bog ga jebo, jesam ti reko da šutiš?
- Pa šta me pitaš?
- Da si čuo, reko bi da jesi. Pošto me pitaš šta, znači da nisi. Sad šuti.
- A što si ti tako nervozan, koja ti je pička mate-
rina?
- Jel ja što sam nervozan?!? Nervozan sam, zamisli, samo zato što se nalazimo
iza linija, usred minskog polja, ni tamo, ni vamo, dvjesto metara od Turaka, što
ne možemo preko Ruštice, što se pokvario kenvud, što su mi od puzanja gaće
ušle u šupak, a mravi u uši, što je četrespet stepeni u hladu, što mi znoj curi za
vrat, što me ova trava. Jebo sad hiljadu dinara bode u oči i što me na sve to još
i ti našo jebavat, eto što sam nervozan!
- Čekaj, pssss!
- Jebotekurac, evo opet, jesil sad ti čuo?
- Šta, čuo si? Jel isto ono?
- Aha, ko neko pucketanje, tu.
- Pucketanje? Đe?
- Tu.
- Sereš?!
- Jest, evo opet. Čekaj, znam... Znaš šta bi to moglo bit?
- Nemam pojma, šta?
- E to meni puca kurac što si ti nervozan, eto šta bi to moglo bit, jebi mater
svoju ti i tvoji mravi, mali mrav ti u njedrima materi nešto, jesil me čuo, jebo ti
ja mater živčanu osamsto hiljada puta!
Tada mu je opet palo na pamet: razmišljao je, istina, često o tome i prije nego
što su se našli usred minskog polja nadomak Musemića, ali sada, baš u ovom
trenutku - ležeći na trbuhu u oštroj, sparušenoj travi Suhodola, dok mu se niz
nos cijedio vreli znoj, a Zagor mu glasnim ša-ptom psovao majku osamsto
hiljada puta - Pako ni na što drugo nije mislio nego na onaj dan prije godinu i
četiri mjeseca kad mu je Ćorava Žuža dala steku pali malla i kad je trebao
samo ostaviti onaj jebeni kusur od jebenih hiljadu hrvatskih jebenih dinara.
Tada, u tom času, a on ga pamti kao da je bio jutros i pamtit će ga sasvim
sigurno dok je živ - jer živjet će, kako stvari stoje, još najviše dva-tri dana -
njegov se život dijelio na dva kolosijeka, i on je izabrao krivi. Samo da je rekao
"u redu je, tetka Žužo!", ne bi danas pasao suhu travu u minskom polju usred
Suhodola, već bi bio kompjutorski
I. DIO
11
programer u nekoj mirnoj četvrti Philadelphije, s tri i pol tisuće dolara plaće,