Page 6 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

brezovački taksi razbijenog vjetrobrana ugurao i Žužu i ono dvanaest
kilograma teško, svježe zaklano i oderano janje što je ispalo iz automobila.
Ono što tada, vozeći se biciklom u Dom zdravlja, Pako nije znao, a danas zna,
jest da ga je u tim trenucima po Grginu vijencu tražio Aljo s potpisanom i
pečatiranom dozvolom za napuštanje grada, što ju je za njih dvojicu iskamčio
stric Kula čim je saznao da ih traži kampanjola Vojne policije 119. brigade
HVO-a s pozivima za mobilizaciju.
I. DIO
15
Aljoša Dimitrović zvani Aljo, Pakov prijatelj iz Informatičkog kluba u Domu
tehnike, panično ga je tražio po cijelom gradu, tih par sati još, koliko je na
izlazu iz grada dežurao Zujo, i nitko mu ne može zamjeriti što je svugdje
gledao i svugdje pitao osim kod doktorice Rebac u Domu zdravlja, gdje ga
nitko nikad tražio ne bi.
A Pako je tamo najprije čekao da sebi dođe medicinska sestra koja je otvorila
automobil da izvuče ozlijeđenu, pa doživjela težak šok kad je primila dvije
male ručice i susrela izbuljene oči i prazan pogled oderanog janjeta. Sljedeća
dva sata Pako je čekao da k sebi dođe i tetka Žuža - malo zato što ga je pekla
savjest, a malo više zato što ga je peklo među nogama, dok je pogleda
zaglavljenog u raskopčanu Žužinu bolničku pidžamu budan sanjao najluđe
maštarije - i na kraju još sat i pol da k tetki Zuži dođe i pijani joj muž Mujan.
Jest, rekli su mu poslije u "Yumi" da ga je tražio Aljo, ali nitko nije znao zašto.
Rekla bi mu i majka lika tri i pol sata kasnije, kad je krenuo kući, rekla bi mu i
ona da ga traži Aljo, samo što bi mater znala da ga traži da s pasošima i
ausvajsima bježe u Šibenik, kod ujaka Rajka, jer ih traži Vojna policija. Rekla bi
mu mater to, samo da Paka na kraju i doktorica Rebac nije još zadržala na kavi
raspitujući se za njegova oca, da je, dakle, došao kučina vrijeme i da ga dva
medvjeda u maskirnim uniformama nisu već čekala pred dvorišnom kapijom.
Ono što pak njegova mater tada nije znala, a danas zna, jest da je Pako za to
vrijeme - dok ga je ona nervozno čekala razgovarajući sa susjedom Merimom
o Mujanovoj Žuži koju je maloprije ispred trafike udarilo auto - bio upravo sa
Žužom u Domu zdravlja. Nije, doduše, ni susjeda Merima znala da je Žužu
udario baš njen nećak što joj je od brata Jusufa iz Brezovače nosio janje.
16
Jebo sad hiljadu dinara
Ni o čemu drugom, eto, godinu i četiri mjeseca poslije Pako nije razmišljao
nego o tome jutru na Grginu vijencu. Samo da je rekao "u redu je", samo da se
nije onako spetljao i zanijemio, da mu se nije zavrtjelo u glavi nad am-bisom
Žužina dekoltea i velikim kanjonom između njenih sisa, da je, dakle, rekao
"nema veze, tetka Žužo!", ona bi se zavodljivo osmjehnula i rekla "hvala,
Branko, i pozdravi susjedu Merimu", rekla bi još "i reci joj da ću navratit po-
podne do nje na kafu", a on bi se vratio u "Yumu", gdje bi ga petnaest minuta
poslije našao Aljo.
Onda bi pokupili pasoše i zbrisali iz grada s dozvolama Aljinog strica Kube, na
kontrolnoj točki on bi pitao Zuju jesu li bili oni iz Vojne policije, on bi rekao
"nisu još", i dva-tri sata poslije Pako bi već bio kod Buljata u Splitu, dva-tri
dana poslije kod ujaka Rajka u Šibeniku, dva-tri mjeseca poslije kod ujakove
bivše žene u Americi, a godinu i dva-tri mjeseca poslije u svojoj zelenoj ulici u
predgrađu Philadelphije, u velikom srebrnom landroveru s velikim crnim