Page 40 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

će, ako ovi s groblja ne skontaju da smo mi muslimani, za najviše pola sata
naši razvalit po Muzaferovim Kućama tamo s Popova sedla i Vilaje i tko zna
odakle sve neće. A dok onda naši objasne Omerovima da smo to u Kućama mi,
jebi ga... ko živ, ko mrtav, ko teško ranjen.
- Alaha mi meni!
- Ovako ćemo - pridigne se Đo. - Cigo, hajde gore na
1 DIO
;t
kulu s Ćumurom. Mi ćemo dolje u podrum, ako dođe do sranja.
- A mi da gore hvatamo granate i bacamo ih nazad, je li? - poviče Cigo.
- E baš zato! - odgovori i Đo vičući. - Kontam, ti si bio bek, Cumur golman, pa
ćete ih lako pohvatati
Cigo se brundajući uputio gore, a ostatak družine trošnim je stepenicama
krenuo dolje. Đo je išao prvi, sigurno se krećući kroz vrata, iz sobe u sobu,
tajnim prolazima i stubištima, oronulim daščanim podovima i prizemljem
obraslim u korov, kao da je odrastao ovdje u Muzaferbe-govini.
- Tita ti, ti baš ko da si odrasto ovdje - baš je tako i kazao Morž kad ih je kroz
vrata ispod stubišta uveo u mračni podrum.
Sto je, ako ćemo pravo, i bila istina - pomislio je Đo.
Gore, u prostoriji u kojoj je jedne noći mladi karataš Đo vodio ljubav sa
slavnom Šonjom Amazonom, tada još Šonjom Adžijom, mitskom
blagajevačkom ljepoticom, u staroj begovoj sobi na katu, mnogi su uspaljeni
mladi mužjaci iz ovoga kraja kročili u svijet odraslih. I u ostalim se sobama,
doduše, svašta događalo/naročito u podrumu, ali ova je ipak bila najbolja: od
svih odaja ruševne Muzaferbe-gove kule bila je najzaštićenija i najtoplija,
udobna, suha i sigurna. Zato je bila rezervirana samo za starije jebače, jer
znala se među mužjacima Gračaničke krajine hijerarhija; zato je, konačno, i
nazvaše begovom sobom, iako Muzafer-begova zapravo uopće nije bila - mlađi
su tu mogli dovesti svoje cure samo ako nije bilo jebača viših činova ili ako je
begova soba bila prazna.
U begovu sobu nekada davno mladi su Koviljači, Mu-semićani i Blagaj lije
donijeli tako nekakve madrace i bacili ih na drveni pod, a bile su tu i dvije
velike fotelje, niski
Jebo sad hiljadu dinara
stolić i stari šporet Slobode iz Čačka, koji je služio isključivo za grijanje, mada
se na njemu znala skuhati i kava, ona jutarnja, kava jebačuša, koju su mladići
donosili svojim djevojkama u krevet, kupujući svojom nespretnom galan-
cijom još jedan, jutarnji seks, nakon kojega će na brzinu navući gaće i odvesti
drugaricu kući prije nego što počne škola ili prije nego što joj se probudi otac,
u pravilu strogi, zajebani brezovački rudar ili radnik u blagajevačkoj tvornici
aluminijskih limova.
Godinama je tako Muzaferbegova kula bila zapravo pravi mali bordel,
nerijetko i tako pristojno popunjen da bi mu pozavidjeli i mnogi direktori
dalmatinskih hotela. Za ljetnih večeri znalo je dolje na cesti biti parkirano i če-
tiri-pet automobila: mladići iz Blagajevca, Koviljače ili Zu-čije dolazili su ovom
cestom očevim golfovima i stojadi-nima, dovodili svoje nervozne djevojke ili
pak poslovično lake Tardučanke - na posebno dobrom glasu bilo je pak
legendarno "sestrinstvo" iz Brezovače - i zauzimali mjesta po nepisanom
kućnom redu.