Page 37 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

njihovi nisu ni blizu, već idu preko Ruštice! Jer naši nemaju pojma da je na
Rustici turska čuka i da mi zapravo ne idemo preko Ruštice, nego preko
Muzaferovih Kuća!
- Šta to znači?
- To znači ono treće. Treće sve razjašnjava. Treće je zbroj prva dva i znači da
ćemo najviše za petnaestak minuta ili pola sata znat jesu li zvali i jesu li
skontali da smo mi HVO.
- Kako ćemo znat?
- Jebi ga, kad bih ja bio sad u Muzaferovim Kućama i vidio balije na starom
groblju, ja bih tražio s Prevale minobacački napad na groblje.
- Mater ti jebem, ti bi nas ubio!
- Jebotekurac, znači pucat će po nama!
Eto zbog tih stvari je Pako znao Zagoru ići na živce *- a pričao je s ostalima i
oni se slažu - zbog situacija poput ove, kad su mogli danima ležati ovdje na
ovom groblju usred strmodolske pustinje, isto kao i sad, ali barem ne bi h
čekali hoće li ih za petnaest minuta vlastita vojska zasuti ^granatama s
Prevale. Zbog te jebene Pakove, kako se zove, inteligencije, zbog koje je taj
klinac, najmlađi u vodu, svima išao na živce, a svi su mu se zapravo divili. Od
prvoga dana, kad je došao s onim smiješnim naočalama i odmah - u društvu
Zagora, bojnika Grubera iz IPD-a i Profesora, kako su zvali pukovnika Jasmina
Guća - pitao zašto se vod zove Crne pume, jer da je to dosta glupo s obzirom
na činjenicu da crne pume ne postoje, već da su oni vjerojatno mislili na crne
pantere.
"Crne pantere, ja!", lupio se tada po čelu Zagor, ali bilo je kasno, jer grbovi
Voda za specijalne namjene već su bili stigli, prekrasni, ručno rađeni amblemi
- šile ih žene
74
Jebo sad hiljadu dinara
u "Blagajki" - na kojima je, ispod slova VSN Crne pume, goleme očnjake iskezio
prekrasni primjerak - bengalskog tigra.
"Kako sad tigar?", pitao je novaka vidno iznervirani Dino Crnopoljac Zagor,
službeni umjetnik 119. brigade HVO-a, rijedak talent školovan na jeftinim
roto-stripo-vima što se bio proslavio ciklusom opscenih fresaka u muškom
zahodu Srednje metalske škole "Velizar Papačić Veljo" i zapaženom serijom
domoljubnih grafita u Ulici fra Bone Cubelića, ali najviše od svega snažnim i
ekspresivnim raspetim Isusom s likom Zagora Te-Neja u sjedištu
blagajevačkog Hrvatskog vijeća obrane. Zbog toga je raspela i bio raspoređen
kod bojnika Grubera u IPD, gdje je crtao herojske cikluse za brigadne zidne
novine, oslikavao tenkove, oklopne tamiće i vojne autobuse, te dizajnirao
grbove i znakove vodova i satnija. Tako je, eto, dizajnirao i grb Voda za
specijalne namjene, glasovitih Crnih puma, u kojemu će, vidjet ćemo, na kraju
zbog tog amblema završiti i on i ovaj štreber što ih zajebava svojim znanjem iz
zoologije.
"Kako, majke ti, znaš da je to tigar?", ponovio je Zagor, na što je Pako
odgovorio da "crna pantera, pardon puma, nema tako, jebiga, dlakavu glavu". I
da je, "što je možda još važnije, crna pantera crna, zbog čega se i zove crna
pantera, što znači da nije narančasta i da na glavi nema šare... po kojima je,
uzgred budi rečeno, tigar prilično poznat u cijeloj Bosni". I da je "sva sreća što
119. brigada nema konjicu, jer bi zahvaljujući Zagoru jahali zebre". I da bi