Page 32 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 32

2.





            Genocid na Manhattanu





                                     Stalni  pokušaji  industrije  raka  da  dokaže  beskorisnost
                                     laetrila;  zataškani  laboratorijski  izvještaji  s  Instituta
                                     Sloan-Kettering  koji  su  dokazali  da  laetril  djeluje;
                                     veza  Rockefellera  s  farmaceutskom  industrijom;  priča
                                     o  tome  kako  je  skupina  zaposlenika  Sloan-Ketteringa
                                     istinu  iznijela  na  vidjelo.





     PORED    KALIFORNIJSKOG        IZVJEŠTAJA   bilo  je  i  drugih  po  svoj  prilici
     kvalificiranih  i  uglednih  organizacija  koje  su  provele  brojne  druge  studije  o
     laetrilu.  Među  njima  su:  projekt  Sveučilišta  Stanford  iz  1953.  godine,  studija
     Kalifornijskog  sveučilišta  u  Berkelevju  iz  1961.,  studija  Diablo  Labsa  iz
     Barkelevja  provedena  1962.  i  studija  iz  1965.  godine  provedena  za  Kanadsko
     udruženje  liječnika  na  Sveučilištu  McGill  u  Montrealu.  Svaka  od  njih  bila  je
     ukaljana  istom  vrstom  znanstvene  nesposobnosti,  pristranosti  i  čiste  prijevare
     kao i Kalifornijski izvještaj iz  1953.  godine.  U nekima od tih  studija otvoreno se
     priznaje  kako  postoje  dokazi  da  laetril  djeluje  protiv  raka,  ali  se  odmah  dodaje
     kako učinak laetrila ovisi o  drugim faktorima.  Neke od njih bile su samo studije
     o  toksičnosti,  što  znači  da  se  nije  nastojalo  utvrditi je  li laetril  djelotvoran,  već
     samo kolika je količina potrebna da ubije pacijenta.

        U većini tih eksperimenata jedini kriterij  za mjerenje uspješnosti laetrila bilo
     je  smanjenje  veličine  tumora.  To  na  prvi  pogled  može  izgledati  razumno,  ali
     treba  razumjeti  da je  većina tumora  mješavina malignih  i benignih  stanica  i  da
     presađeni  tumori  koji  se  koriste  na  laboratorijskim  miševima  sadrže  samo  tri
     ili  četiri posto  pravog tkiva  raka.  Zdravi  miševi  odbacuju  malignija  tkiva  i  zato
     se  ona  ne  mogu  uspješno  presađivati.  Čak  i  kad  bi laetril  eliminirao  sto  posto
     raka ti bi se tumori smanjili za najviše tri ili četiri posto. Jedini smisleni test koji
     potvrđuje  uspješnost  liječenja jest produženje  života,  a  ne  veličina tumora.
        Godine   1973.,  nakon  višemjesečnog  opsežnog  proučavanja  laetrila  na
     miševima,  Southern  Research  Institute  iz  Birminghama  u  Alabami  predao  je
     izvještaj  o  svojim otkrićima Nacionalnom  institutu  za  rak.  NCI je  tada  objavio

                                         19
   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37