Page 37 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 37
24 Svijet bez raka
sveska. Uvod je napisao dr. C. Chester Stock, koji je u to vrijeme vodio odjel za
laboratorijsko testiranje u Sloan-Ketteringu. Dr. Stock je napisao:
U istraživanju raka malo je imena, ako ih uopće ima, koja su toliko široko poznata
kao ime Kanematsua Sugiure... Izniman ugled koji njegov rad uživa možda je
najbolje opisao komentar koji sam čuo od jednog gosta, ruskog znanstvenika koji
se bavi istraživanjem raka. On je rekao: «Kada dr. Sugiura nešto objavi znamo da ne
trebamo ponavljati studiju jer bismo dobili iste rezultate o kojima je on izvijestio.«
Sve je to palo u zaborav sada kad su Sugiurini rezultati ugrožavali priljev
novca. Isti dr. Stock koji je napisao gore navedeno sada je bio potpredsjednik
Sloan-Ketteringa i dijela čopora koji je zavijao tražeći novu seriju testova. Moralo
se dokazati da je Sugiura u krivu!
Kako se ispostavilo, nekoliko drugih istraživača već je ponovilo Sugiurine
eksperimente i dobilo u biti jednake pozitivne rezultate. Jedna od njih bila je dr.
Elizabeth Stockert, a drugi je bio dr. Lloyd Schloen. Oboje su bili biokemičari
na Sloan-Ketteringu u vrijeme dok su provodili ta istraživanja. Schloen je otišao
tako daleko daje injekcijama dodao enzime za razgradnju bjelančevina - kao što
obično rade liječnici koji koriste laetril - i izvijestio o stopostotnoj stopi izlječenja
5
među njegovim švicarskim albino miševima! To nije bio rezultat koji je Sloan-
Kettering priželjkivao. Ustvari, bio je neugodan. Da su se barem ti izvještaji
mogli zaboraviti i da se barem moglo tvrditi kako nikada nisu niti postojali. Ali,
za to je bilo prekasno. Već su bili objavljeni, previše je ljudi znalo činjenice. Sad
je ove rezultate trebalo prikriti gomilama proturječnih izvještaja i statistika. I
najmirisnija ruža izgubit će svoju draž u gomili smeća. Najjednostavnija stvar
na svijetu je postići neuspjeh. Nije teško falsificirati učinke laetrila. Dovoljno
je samo unijeti nekoliko izmjena u protokol, smanjiti dozu, zamijeniti izvor
dokumentacije, izmijeniti kriterije za procjenu, zabrljati proceduru i, ako
je potrebno, lagati. Posegnulo se za svim tim podvalama kako bi se umanjila
važnost Sagiurinih rezultata.
One koji ne vjeruju da znanstvenici mogu lagati o tako važnim pitanjima
treba podsjetiti da je 1974. godine u Sloan-Ketteringu izbio jedan od najvećih
znanstvenih skandala stoljeća. Dr. William Summerlin, jedan od njihovih
uglednijih istraživača, tvrdio je da je pronašao način da spriječi odbacivanje
presađenog tkiva. Kao dokaz za svoje tvrdnje pokazao je bijelog miša s crnim
kvadratnim površinama krzna, tvrdeći da su bijeli miševi sada prihvaćali
transplantiranu kožu s crnih miševa.
To nije bilo istina. Crne dijelove obojio je flomasterom. 6
5
Ibid., str.139.
Vidi Joseph Hbcon, The Patchwork Mouse; Politics and Intrigue in the Campaign Conauer Cancer
6
(New York: Anchor Press/Doubleday, 1976.)