Page 41 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 41

28                             Svijet  bez  raka

                                                                      9
        pokusni... To znači da ne moram iznova pisati izvještaj  o napretku.«  Usporedba
        na kraju testa pokazala je da su miševi tretirani laetrilom imali manje od polovice
        tumora u odnosu na kontrolne miševe. Još se jednom dokazalo da je Sugiura bio
        u pravu.
           Reakcija uprave Sloan-Ketteringa bila je predvidljiva. Nije im preostalo drugo
        -  s  obzirom  na prirodu  ekonomskih  sila koje  ih  kontroliraju  -  nego  odbaciti  i
        taj  test  i  prijeći  na  sljedeći.  Dr.  Stock je  rekao  novinarima  da  je  eksperiment
        morao  biti  prekinut  zato  što  je  dr.  Sugiura  shvatio  koja je  bila  grupa  tretiranih
        miševa.  «Izgubili smo  mogućnost nasumičnog testiranja«,  rekao je.  U intervjuu
        za  magazin  Science  dodao  je  da  je  eksperiment  pošao  krivo  zbog  nespretnih
        procedura  ubrizgavanja.
           Prema službenom  izvještaju Sloan-Ketteringa o laetrilu,  objavljenom mnogo
        kasnije,  dr.  Martin  je  tvrdio  da  nije  sve  miševe  koji  su  dobivali  laetril  držao  u
        istim kavezima, već ih je  izmiješao  s kontrolnim  miševima.  Dakle,  Sugiura  nije
                                  10
        mogao  izabrati prave kaveze.  To znači da je  ili  (1)  dr. Stock lagao kad je  rekao
        da je izgubljena mogućnost nasumičnog testiranja ili je (2)  dr.  Martin lagao kad
        je  rekao  da su miševi bili izmiješani ili je (3)  izvještaj bio pogrešan.
           Najvjerojatnije je  izvještaj  bio  pogrešan.  Možda  su  autori pobrkali  okolnosti
        sa  sljedećom  serijom  testova  (da, još jednom)  u kojoj  su,  zaista,  svi  miševi  bili
        izmiješani.  Ona  je  također  bila  pod  nadzorom  dr.  Martina,  i  također  je  bila
        nasumična za Sugiuru, ali se provela na Sloan-Ketteringu gdje su se stvari mogle
        pomnije  pratiti.  Sugiura je  upozorio  da je  miješanje  miševa vrlo  opasno, jer  ih
        laboratorijski tehničari neće uvijek moći točno identificirati.  Što bi se  dogodilo
        kad bi kontrolni miševi slučajno  dobivali laetril umjesto otopine  soli? Ignorirali
        su  njegova  upozorenja  i  nastavili  s  eksperimentom.  Martin  je  imao  potpunu
        kontrolu.
           Izgleda  da  se  upravo  dogodilo  to  da  se  tretiraju  pogrešni  miševi.  Podaci  su
        pokazali  da  su kod  miševa koji  su  trebali  dobivati  otopinu soli  tumori prestajali
        rasti u 40%  slučajeva!  To je nemoguće.  Slana voda nikada prije nije  zaustavljala
        rast  tumora.  Ipak,  u  ovom  testu  iznenada je  postala  čarobni  metak.  Kako  su,
        u  usporedbi  s  time,  prošli  miševi  koji  su  dobivali  laetril?  Rast  tumora kod  tih
        miševa zaustavljen je  u samo 27%  slučajeva.  Netretirani  miševi bili su  u boljem
        stanju od tretiranih!  Konačno su dobili rezultate koje su očekivali.
           Drskost  objavljivanja  očigledno  nemogućih  statistika  razbjesnila  je  Dr.
        Sugiuru. Rekao je:


           Nešto je ovdje čudno. Mali tumori prestali su rasti u 40% slučajeva u grupi koja je
                                    2
           dobivala otopinu soli, a samo u 7 % slučajeva u tretiranoj grupi. Mi u kemoterapiji


         Moss,  Cancer Syndrome,  op.  cit,  str.  147.
         D  Ibid, str.  147.
   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46