Page 41 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 41
28 Svijet bez raka
9
pokusni... To znači da ne moram iznova pisati izvještaj o napretku.« Usporedba
na kraju testa pokazala je da su miševi tretirani laetrilom imali manje od polovice
tumora u odnosu na kontrolne miševe. Još se jednom dokazalo da je Sugiura bio
u pravu.
Reakcija uprave Sloan-Ketteringa bila je predvidljiva. Nije im preostalo drugo
- s obzirom na prirodu ekonomskih sila koje ih kontroliraju - nego odbaciti i
taj test i prijeći na sljedeći. Dr. Stock je rekao novinarima da je eksperiment
morao biti prekinut zato što je dr. Sugiura shvatio koja je bila grupa tretiranih
miševa. «Izgubili smo mogućnost nasumičnog testiranja«, rekao je. U intervjuu
za magazin Science dodao je da je eksperiment pošao krivo zbog nespretnih
procedura ubrizgavanja.
Prema službenom izvještaju Sloan-Ketteringa o laetrilu, objavljenom mnogo
kasnije, dr. Martin je tvrdio da nije sve miševe koji su dobivali laetril držao u
istim kavezima, već ih je izmiješao s kontrolnim miševima. Dakle, Sugiura nije
10
mogao izabrati prave kaveze. To znači da je ili (1) dr. Stock lagao kad je rekao
da je izgubljena mogućnost nasumičnog testiranja ili je (2) dr. Martin lagao kad
je rekao da su miševi bili izmiješani ili je (3) izvještaj bio pogrešan.
Najvjerojatnije je izvještaj bio pogrešan. Možda su autori pobrkali okolnosti
sa sljedećom serijom testova (da, još jednom) u kojoj su, zaista, svi miševi bili
izmiješani. Ona je također bila pod nadzorom dr. Martina, i također je bila
nasumična za Sugiuru, ali se provela na Sloan-Ketteringu gdje su se stvari mogle
pomnije pratiti. Sugiura je upozorio da je miješanje miševa vrlo opasno, jer ih
laboratorijski tehničari neće uvijek moći točno identificirati. Što bi se dogodilo
kad bi kontrolni miševi slučajno dobivali laetril umjesto otopine soli? Ignorirali
su njegova upozorenja i nastavili s eksperimentom. Martin je imao potpunu
kontrolu.
Izgleda da se upravo dogodilo to da se tretiraju pogrešni miševi. Podaci su
pokazali da su kod miševa koji su trebali dobivati otopinu soli tumori prestajali
rasti u 40% slučajeva! To je nemoguće. Slana voda nikada prije nije zaustavljala
rast tumora. Ipak, u ovom testu iznenada je postala čarobni metak. Kako su,
u usporedbi s time, prošli miševi koji su dobivali laetril? Rast tumora kod tih
miševa zaustavljen je u samo 27% slučajeva. Netretirani miševi bili su u boljem
stanju od tretiranih! Konačno su dobili rezultate koje su očekivali.
Drskost objavljivanja očigledno nemogućih statistika razbjesnila je Dr.
Sugiuru. Rekao je:
Nešto je ovdje čudno. Mali tumori prestali su rasti u 40% slučajeva u grupi koja je
2
dobivala otopinu soli, a samo u 7 % slučajeva u tretiranoj grupi. Mi u kemoterapiji
Moss, Cancer Syndrome, op. cit, str. 147.
D Ibid, str. 147.