Page 38 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Genocid na Manhattanu 25

Ako se može falsificirati uspjeh može se falsificirati i neuspjeh. Dr. Daniel
S. Martin s Katoličkog medicinskog centra u Queensu (New York) u ranijim
istraživanjima nije uspio dobiti iste pozitivne rezultate s laetrilom, međutim nije
koristio isti protokol kao Sugiura. Kako bi riješio taj problem Martin je zamolio
Sugiuru da sudjeluje u drugoj seriji testova, što je ovaj i učinio. Tom prilikom
rezultati su govorili u prilog laetrila.
Prilikom vizualnog pregleda bilo je dvostruko više novih tumora kod miševa
koji nisu dobivali laetril nego kod onih koji su ga dobivali. Sljedeći korak u
Sugiurinom protokolu trebalo je biti mikroskopsko proučavanje plućnog tkiva
(gdje se nalazio tumor) radi mjerenja rasta tumora na kraju eksperimenta.
Međutim, Martin nije prihvatio ni vizualno ni mikroskopsko proučavanje.
Umjesto toga inzistirao je na primjeni procesa koji se zove biotest (bioassay).
U biotestu se plućna tkiva miševa izrežu i zatim ubrizgaju u tijela drugih
dvaju miševa. Ako ijedan od njih dobije rak znači da je ubrizgano tkivo bilo
kancerogeno.
Time je bilo dokinuto svako stupnjevanje rezultata bilo da se radi o znatnom
poboljšanju, neznatnom poboljšanju ili nepromijenjenom stanju. Bez obzira
na moguće usporavanje raka, bez obzira na njegovo potpuno povlačenje pod
djelovanjem laetrila, sve dok je postojala ijedna stanica raka koja se mogla
prenijeti zdravim miševima to su smatrali neuspjehom. Izvorni miševi bili
žrtvovani prije no što je laetril uopće mogao djelovati. To je impliciralo da
će praktično svi miševi, bez obzira na mogućnost da im se stanje poboljša, u
tijelu imati zaostale stanice raka. Prema tome, svi će testovi pokazati da laetril
ne djeluje. Pomoću ove metode dr. Martin je mogao ozbiljna lica objaviti da
nema razlike između tretiranih i kontrolnih životinja. 7 Znanost je još jednom
zloupotrijebljena za prikrivanje istine.
U međuvremenu, jedna je skupina zaposlenika u Sloan-Ketteringu počela
iskazivati veliko nezadovoljstvo zbog načina na koji je njihova uprava pokušavala
zataškati Sugiurine rezultate. Počeli su slati niz otvorenih pisama javnosti pod
nazivom Drugo mišljenje. Identiteti autora nisu bili poznati, ali iz podataka koje
su objavljivali bilo je očigledno da imaju pristup toj organizaciji. Fotokopije
važnih internih memoranduma - čak i fotokopije Sugiurinih laboratorijskih
bilježaka - poslane su zagovarateljima laetrila i izabranim pripadnicima tiska.
Ti su napadi sramotili i stvarali neugodnosti upravi koja je jedva čekala da
se rasprava privede kraju te da s vremenom javnost izgubi interes za nju. Jedan
od najotvorenijih pobornika tog gledišta bio je Benno Schmidt, potpredsjednik
Sloan-Ketteringa. Schmidt je bio invensticijski bankar s jakim vezama na svim
važnim položajima. Bio je bliski prijatelj Laurancea Rockefellera, član upravnog
odbora SK-a i predsjedavajući Nacionalnog odbora savjetnika predsjednika

Moss, Cancer Syndrome, op. cit, str. 140.