Page 39 - Edward Griffin - Svijet bez raka

26 Svijet bez raka

Čartera u borbi protiv raka. Ta je skupina smislila takozvani «rat protiv raka» za
koji se ispostavilo daje u prvom redu sredstvo za kanaliziranje milijarda dolara
od poreza u istraživačke centre poput Sloan-Ketteringa.
Što se Schmidta tiče, jedini razlog za testiranje laetrila bio je taj da se uvjeri
javnost da je nedjelotvoran. Bi li mogao djelovati ili ne, bilo je nevažno. Ta
činjenica izašla je na vidjelo - nedvojbeno sasvim slučajno - u intervjuu s dr.
Martinom objavljenom u Scienceu 23. prosinca 1977. godine. Kad je novinar
pitao Martina jesu li testovi na Sloan-Ketteringu namijenjeni u prvom redu
znanstvenicima, ovaj je odgovorio: «Gluposti. Naravno da se to radilo kako bi
se pomoglo ljudima poput [Bennoa] Schmidta i članova Kongresa da odgovore
laetrilašima.»
Ne kako bi se dao doprinos znanosti, ne kako bi se testirao mogući lijek za
rak, ne kako bi se utvrdila istina, nego kako bi se «odgovorilo laetrilašima»!
U izjavi objavljenoj 11. kolovoza 1975. godine u Medical World Newsu
Schmidt je izjavio: «Klinička ispitivanja? Nema šanse! Vjerujem da nema šanse
da se uvjere ljudi na Sloan-Ketteringu kako ipak postoje osnove da se nastavi s
istraživanjima.«
Obično, ako potpredsjednikkaže da nema šanse - nema šanse. Ali objavljivanje
Drugog mišljenja koje je izazvalo opću uzbunu prisililo je stratege da pričekaju
još malo - da igraju pošteno i budu nepristrani. A što bi moglo biti poštenije od
još jednog testa?
I krećemo ispočetka. Dana 6. listopada, ni četiri tjedna nakon izjave «nema
osnova da se ide dalje», Medical WorldNews objavio je još jednu priču, objasnivši
da se planira novo ispitivanje. Pisalo je: «On će [Sugiura] dobiti još jednu priliku
da provjeri [svoje] mišljenje u eksperimentu koji će provesti u suradnji s dr.
Schmidom.«
Franze A. Schmid bio je veterinar s dugogodišnjim radnim iskustvom u Sloan-
Ketteringu. Bio je ujedno Sugiurin zet i dijelio je s njim dom u Vvestchesteru. Ne
treba ni reći da je taj odnos u narednim mjesecima bio pod velikim pritiskom.
Čini se da je Schmid bio izabran za suvoditelja tih testiranja, zato što je već
bio proveo dva testiranja laetrila koja su dala negativne rezultate ili su barem
tako izvjestile tiskovine. Ustvari, Schmid u prvom testu nije koristio mikroskop
prilikom procjene rezultata pa nije bilo moguće utvrditi kakvi su stvarni rezultati.
Za drugo testiranje dobio je naputak da koristi dozu laetrila koja je bila pedeset
puta manja od one koju je koristio Sugiura. Razumljivo, nije bilo pozitivnog
učinka na smanjenje tumora ili metastaze. Ali u oba slučaja miševi tretirani
laetrielom živjeli su duže od kontrolnih miševa, što je činjenica o kojoj javnost
nikada nije informirana. Nitko izvan Instituta nije znao za to, dok jedan novinar
godinu dana kasnije nije «izvukao» tu informaciju od dr. Stocka.