Page 43 - Edward Griffin - Svijet bez raka

30 Svijet bez raka

U narednim mjesecima direktori i službenici Sloan-Ketteringa nastavili su
ocrnjivati Sugiurine rezultate, tvrdeći da ih nitko drugi nikada nije bio u stanju
ponoviti. Drugim riječima - lagali su. Lagali su o temi koja izravno utječe na
živote stotina tisuća ljudi koji svake godine postanu žrtvama raka. Nije pretjerano
reći da je zbog te laži umrlo preko milijun ljudi, a moglo se pomoći. Postoji riječ
za to.
To je genocid.
Ralph Moss bio je u to vrijeme pomoćnik direktora za javne poslove u
Sloan-Ketteringu. Ustvari, on je bio taj koji je trebao priopćiti tisku da je laetril
nedjelotvoran. Ali Moss je bio jedan od vođa podzemnog pokreta Drugo
mišljenje i pomogao je da istina dopre do ostatka svijeta. Konačno je, u studenom
1977. godine, odlučio izaći u javnost. Sazvao je vlastitu konferenciju za tisak
i pred grupom novinara i snimatelja optužio dužnosnike Sloan-Ketteringa da
su organizirali zataškavanje velikih razmjera. Pokazao je dokumente koji to
potvrđuju i naveo imena.
Kao što se moglo očekivati, Mossa su sljedeći dan otpustili. Koje je bilo
službeno opravdanje? Sam Moss je objasnio: «Nisam ispunio svoje najosnovnije
obveze na poslu - drugim riječima, nisam htio falsificirati dokaze.« 12
Mediji glavne struje uskoro su zaboravili na Mossa i ostale zviždače pa je
javnost bila pošteđena daljnjih priča vezanih uz laetril. Na kraju je pobijedila
industrija raka. Povijest, kao u svim ratovima, pišu pobjednici. Ono što slijedi
način je na koji naši medicinski povjesničari danas opisuju tu epizodu. Ovaj je
komentar napisao dr. Arnold S. Relman, a objavljen je 28. siječnja 1982. godine
u časopisu New England Journal of Medicine:

Tijekom proteklih nekoliko godina posvetili smo mnogo pažnje laetrilu. Godine
1978. o laetrilu se mnogo pričalo u javnosti. Slavili su ga kao neku vrstu prirodnog
lijeka koji establišment ne priznaje i protiv kojeg su se urotili korumpirani
farmaceutski proizvođači i liječnici. Prema glasinama koje su kružile zavjerenici
su ignorirali dokaze o djelotvornosti laetrila i pokušavali promicati vlastite
ortodoksnije (i otrovnije) oblike liječenja raka. Nikada nije bilo nikakvih činjenica
koje bi potkrijepile te glasine...
Dosad je bilo, vjerujem, dovoljno prilika da se testiranja laetrilom opravdaju.
Dokazi nesumnjivo pokazuju da laetril ne pomaže pacijentima... Nitko razuman
ne bi podržavao njegovu daljnju upotrebu i nikakva državna legislativa više ga ne
bi smjela dopuštati. 13

To je, dakle, pozadina takozvanih znanstvenih dokaza da je laetril prijevara.
Na temelju tog iskrivljavanja istine doneseni su zakoni po kojima je zabranjeno

Ralph Moss, The Cancer Industry; Unraveling the Politics (New York: Paragon House, 1989.), str. xi.
«Closing the Books on Laetrile« , New England Journal of Medicine, 28. siječnja 1982. g., str. 236.