Page 47 - Edward Griffin - Svijet bez raka

34 Svijet bez raka

Prije nekoliko stoljeća nije bila rijetkost da cijele pomorske ekspedicije umru
od skorbuta. Između 1600. i 1800. godine samo na popisu žrtava Britanske
mornarice bilo je preko milijun mornara. Medicinski stručnjaci tog vremena bili
su zbunjeni i uzalud su tražili neku vrstu neobične bakterije, virusa ili toksina
izvor kojih su, kako se tada mislilo, bila mračna spremišta brodova. Pa ipak, lijek
je već stotinama godina bio poznat i opisan u zapisima.
Tijekom zime 1535. godine, kad je francuski istraživač Jacques Cartier shvatio
da su brodovi na rijeci St. Lavvrence zaglavljeni u ledu, skorbut je počeo ubirati
svoj krvavi danak. Od sto deset članova posade dvadeset pet je već bilo umrlo, a
većina ostalih bila je toliko bolesna da se očekivalo da se neće oporaviti.
A onda im je jedan prijateljski raspoložen Indijanac pokazao jednostavan
lijek. Koru i iglice bijelog bora - bogate askorbinskom kiselinom ili vitaminom
C - umiješali su u piće, što je dovelo do trenutačnog poboljšanja i brzog
oporavka.
Po povratku u Europu Cartier je o tom događaju podnio izvještaj medicinskim
autoritetima. Ali njima su bile zabavne te «vradžbine neukih divljaka« i nisu
poduzeli ništa da to istraže. 1
Da, lijek za skorbut bio je poznat. Ali, zbog znanstvene arogancije trebalo je
proći više od dvjesto godina; stotine tisuća ljudi morale su platiti životom prije
no što su medicinski stručnjaci počeli prihvaćati i primjenjivati to znanje.
Najzad je 1747. godine James Lind, mladi pomoćnik liječnika u Britanskoj
mornarici, otkrio da naranče i limuni ublažavaju skorbut. Predložio je da
Kraljevska mornarica uključi agrume u zalihe hrane na svim svojim brodovima.
Pa ipak, trebalo je proći još četrdeset osam godina da se njegova preporuka
počne primjenjivati u praksi. Nakon toga su, naravno, Britanci bili u stanju
nadmašiti sve druge pomorske nacije i ubrzo su «Limeyji» (tako su ih zvali zato
što su na svojim brodovima uvijek imali limete) postali vladari Sedam mora.
Nije pretjerano reći da je moć Britanskog carstva u velikoj mjeri bila izravna
posljedica prevladavanja znanstvenih predrasuda prema terapiji vitaminima.

Dokazano je da ni dvadeseto stoljeće nije bilo iznimka u tom smislu. Prije
samo nekoliko generacija velike dijelove američkog Jugoistoka zadesila je strašna
bolest pelagra. Poznati liječnik Sir William Osier u knjizi Principles and Practice
of Medicine (Medicinska načela i praksa), objasnio je da je u jednoj instituciji za
duševne bolesti u Leonardu, North Carolina, trećina štićenika umrla od pelagre
tijekom zimskih mjeseci. To je, kako je rekao, bio dokaz da je pelagra zarazna
i da ju vjerojatno uzrokuje još neotkriven virus. Kao što je još 1914. godine dr.
Joseph Goldberger dokazao, taje bolest povezana s prehranom. Baveći se njome
pokazao je da se može jednostavno spriječiti uključivanjem jetrica ili kvasca u

Vidi American Indian Medicine, Virgil J. Vogel (Norman, Oklahoma: University of Oklahoma Press,
1970.)