Page 271 - Ilijada
P. 271

Homer: Ilijada



                              "Što ti prestaješ bit se, o Hektore? Lijepo nije!
                              Ej koliko sam slabi  od tebe, da sam toliko
                                                36
                              Bolji, na zlo bi svoje od borbe se povuko amo!
                              Nego krepkonoge daj na Patrokla potjeraj konje,
         725                  Ne bi l' ga svlado, i ne bi l' Apolon dao ti slavu".
                                 Tako rekavši bog u poslove vrati se ratne,
                              A tad Kebrionu hrabrom zapovjedi svijetli Hektor,
                              U boj nek utjera konje brzonoge, a Feb Apolon
                              U čete zađe guste i ahejske sine pomete
         730                  Hudo, a Hektoru divnom i Trojcima proslavu dade.
                              Druge ostavi Hektor Argejce ne htjev ih biti,
                              Već krepkonoge on na Patrokla natjera konje.
                              Sa druge strane s kola Patroklo na zemlju skoči
                              Koplje u ljevici držeć, a desnicom pograbi kamen
         735                  Bijel oštrljat, što ga obuhvatit mogaše rukom.
                              Upev se izmetne on (od junaka dugo daleko
                              Ne bješe), ne baci zalud, uzdodržu Hektora divnog
                              Zgodi Kebriona njim, što od inoče bijaše sinak
                              Preslavnog Prijama, zgodi u čelo, kad držaše uzde,
         740                  Kamenom oštrim, i obje Kebrionu obrve kamen
                              Smrvi, kost ne odoli, te u prah obje mu oči
                              Pred noge padnu, a sam na ronca naličan spadne
                              Iz kola građenih dobro, iz kostiju ode mu duša.
                              Na nj ovako si ti, o Patroklo konjiče, napo:
         745                  "Aj veoma je brz, koliko se lagahno valja!
                              Da taj na ribljivu kamo zabludi pučinu morsku,
                              Mnoge bi ljude on nahranio oštrige tražeć,
                              Iz lađe skačući brze, iako je nemirno more,
                              Kada se s kola zna da lako po polju valja.
         750                  I među Trojcima dakle imade evo ronaca!"
                                                                       37
                                 Rekavši to na junaka Kebriona pođe Patroklo
                              Nasrćuć kakono lav, što obore pustošeć bude
                              U prsi ranjen, te svoja upropasti srčanost njega:
                              S takvom požudom ti, o Patroklo, skoči na onog;
         755                  A s kola na drugoj skoči na strani na zemlju Hektor.
                              Oko Kebriona njih dva ko lavovi započnu horbu,
                              Koji se jedan s drugim na gorskom kose vrhuncu
                              Prkosa puni i gladni ubijenog jelena radi:
                              Tako oko mrtvaca Kebriona do dva vikača
         760                  Ratna, Menetijev sin Patroklo i sv'jetli Hektor,
                              Jedan drugoga htjede probosti nemilom mjeđu.
                              Hektor za glavu primiv Kebriona ne htjede pustit,
                              Za noge uhvati ga Patroklo; ostali dotle
                              Trojci i Danajci stanu u borbi se ljutoj ogledat.
         765                  Kao što kada se Euro i Noto u planinskom dolu

               36  722. "slabi", mjesto slabiji.
               37  745-750. Okrutan sarkazam nad ubijenim u boju; vidi u 13. pjev., 374 -382.


                                                                                                       271
   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276