Page 47 - Ilijada

Homer: Ilijada

Među Argejcima glavom i širokim plećima viđen?"
Njemu će ženska dika dugohaljka Helena reći:
"Obrana ahejska to je, - gorostasni to ti je Ajas:
230 A tamo kao bog Idomenej med Krećani stoji,
Okolo njega se kretske čelovođe skupile eno;
Često je Aresu mili Menelaj ugostio njega
U kući našoj, kad kod nas uvratio bi se sa Krete.
Sada sjajnooke sve Ahejce ostale vidim,
235 Koje bih mogla prepoznat i kazati njih poimence,
Al' upravljača dvaju ne mogu narodnih vidjet,
Kastor vitez je jedan, Polideuk šakobija dobri
Drugi je, rođena braća, što moja mati ih rodi.
Iz Lakedemona ljupkog nijesu krenuli možda?
240 Il' u moroplovnih lađah doduše dođoše amo,
Ali u bojeve neće da ulaze junačke oni
Bojeć se mnoge sramote i rugla, što je na meni."
Reče, - a njih je zemlja plodorodna oba već krila
U Lakedemonu ondje na postojbini im miloj.

C. Vjera se utvrđuje žrtvom. 245-313.

245 Zaloge tvrde vjere glasnici nosiše kroz grad:
Jagnjadi dvoje i plod zemaljski veselicu vino
U kozjem m'jehu, a krčag u rukama nosaše sjajan
I čaše zlatne Idej oglasnik; k Prijamu starcu
Pristupi on i ovim rječima potakne njega:
250 "Diž' se, Laomedonov o sine, zovu boljari,
Vođe konjokrotam Trojcem i nazuvčarom Ahejcem,
U polje, jedni drugim da tvrdu vjeru zadate,
Te će Aleksandro sada i Aresu mili Menelaj
S kopljima dugim izići na mejdan poradi žene;
255 Koji od njih nadjača, zadobit će blago i ženu.
A drugi uhvat'mo tvrdu u ljubavi vjeru, u Troji
Grudastoj ostan'mo mi, u konjogojni oni nek Argos
Odu i ahejsku zemlju, gdje kažu prekrasnih žena."
Tako mu reče, a starac protrnu i druzima kaže,
13
260 Neka upregnu konje, i oni se pokore brzo.
Prijam se u kola popne i uzde potegne k sebi,
U kola prekrasna s njim Antenor se također popne,
Na polje uprave konje brzonoge skroz Skejska vrata.
A kad dođoše već med Trojance i med Ahejce,
265 Tad na mnogohranu zemlju obojica siđoše s kola
Pa tad u sr'jedu stupe med Trojce i među Ahejce.
Tad se junacima kralj Agamemnon digne, a s njim se

13 259. "starac protrnu" poradi sina Parisa, koji bi mogao pasti na mejdanu; vidi st. 306-307.

47