Page 48 - Ilijada
P. 48

Homer: Ilijada



                              I umni digne Odisej, glasnici pak ponosni svedu
                              Zaloge vjere tvrde božanske, smiješaju zatim
         270                  Vino u vrču i vode na kraljevske naliju ruke.
                              A sin Atrejev nož povuče od boka onda,
                              Koji mu višaše vazda uz velike korice mača,
                              Janjcima odreže dlake sa glave, onda glasnici
                              Trojanskima boljarma i ahejskim pod'jele dlake.
                                                                            14
         275                  Atrid podigne ruke ovako se moleći glasno:
                              "Najveći, preslavni Zeuse, sa Ide kojino vladaš,
                              I sunce, kojeno sve sa nebesa čuješ i motriš,
                              Zemljo i potoci vi i bogovi, koji pod zemljom
                              Pokojne kaznite ljude, zakune l' se tkogod gdje krivo,
         280                  Buđ'te svjedoci, i bud'te čuvari vjere nam tvrde!
                              Ako Aleksandro svlada Menelaja, ubije l' njega,
                              Helena neka mu onda i čitavo ostane blago,
                              A u brzoplovnim mi u lađama vrat'mo se kući;
                              Ako plavokosi pak Menelaj Aleksandra svlada,
         285                  Onda nek Helenu vrate Trojanci i čitavo blago
                              I nek naknadu plate Argejcima, kako je pravo,
                              I med potomcima o tom nek ostane spomen, a Prijam
                              Ako ne ushtije meni sa svojim sinovima platit
                              Naknadu, pošto u boju Aleksandro sinak mu padne,
         290                  Onda ću ostati ovdje i s njima naknade radi
                              Dalje vojevat sve dotle, dok ne nađem ratu svršetka."
                                 Reče i janjcima vrat presiječe nemilom mjeđu,
                              Onda ih na zemlju metne, a jošte se praćkahu oba,
                              Al' bez života bjehu, jer mjed im je uzela dušu.
         295                  Tad u kondire vina iz vrča zacrpu i njega
                              Izliju pa se molit vjekovitim bozima počnu.
                              Gdjekoji tad je Ahejac i Trojac reko ovako:
                              "Najveći, preslavni Zeuse i ostali besmrtni bozi,
                              Koji od nas prvi preko vjere uzrade tvrde,
         300                  Nek im ko ovo vino iscuri mozak po zemlji,
                              Njima i, njihovoj djeci, a žene im oteli drugi!"
                                 Tako izreku, al' ne htje Kronion to im izvršit;
                              Onda im započne riječ potomak Dardanov Prijam:
                              "Čujte me, Trojci vi i nazuvčari Ahejći,
         305                  Ja ću se natrag sad u vjetroviti Ilij povratit,
                              Jer mi ne može srce podnesti, da očima gledam
                              Gdje se s Aresu milim Menelajem sinak mi bori;
                              "Zeus-bog znade, a znadu i ostali besmrtni bozi,
                              Kome je od njih dvaju skončanje suđeno i smrt."
         310                     Reče i u kola junak bogoliki jagnjiće metne,
                                                                         15

               14  274. za znak da se svi zajedno s Agamemnonom zaklinju.
               15  310. "u kola jagnjiće metne", tj. one zaklane i bogovima žrtvovane; Prijam će ih odvesti u Troju te ih
               dati zakopati ili u more baciti (jer meso životinja koje su žrtvovane pri zakletvama nije se jelo, kako se
               jelo meso onih životinja koje su žrtvovane u drugim kakvim zgodama).


                                                                                                       48
   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53