Page 45 - Ilijada
P. 45

Homer: Ilijada



         145                  Brzo dođoše tamo, gdje Zapadna bijahu vrata.
                                                                           10
                                 Oko Prijama Lamp i Pantoj i Klitije bjehu,
                              Timet i Hiketaon od loze Aresa boga
                              I dva razumna starca Ukalegon i još Antenor.
                              Svi ti sjeđahu, ljudske starješine, kod Skejskih vrata,
         150                  Starost im nije dala vojevati, al' govornici
                              Bjehu valjani nalik na cvrčke, koji na stablu
                              U šumi sjede i milim oglašuju nam se glasom.
                              Takve čelovođe trojske na kuli sjeđahu ondje;
                              Kada Helenu spaze na kulu gdje uzlazi k njima,
         155                  Jedan drugome tiho progovore krilate r'ječi:
                              "Zamjere nazuvčarom Ahejcem ni Trojcima nije,
                              Što zbog takove žene već odavno nevolje trpe!
                              Licem je ona vrlo na besmrtne boginje nalik!
                              Nego kakva je, da je, nek lađama vrati se kući
         160                  I nek ne ostavlja nama i našim sinovima tugu."
                                 Tako reku, i tada pozove Helenu Prijam:
                              "Dođi, o draga amo o kćeri, i uza me sjedni,
                              Prvoga muža i rod i prijatelje da vidiš.
                              Ti mi kriva nijesi, već bogovi krivi su meni,
         165                  Koji su plačni rat navalili ahejski na me.
                              Dođi, da mi junaka gorostasnog imenom kažeš,
                              Koji je ono tamo Ahejac vr'o i visok; -
                              Ima doduše drugih, što njega nadvišuju glavom,
                              Ali očima svojim krasnika još ne vidjeh takog,
         170                  Koji bi glavit bio toliko, - ta kralju je sličan."
                                 Helena, ženska dika, odgovori besjedu njemu:
                              "Častan meni si ti, veličanstven si, mili mi svekre!
                              Ej da sam voljela zlu smrt odabrati, kada sam amo
                              Išla sa sinom tvojim muževlju ostaviv sobu,
         175                  Pozno rođenu kćer i znance i vrsnice mile!
                              Ali tako se ne zbi, i zato ginem od suza.
                              Nego da rečem, što sada od mene želiš da čuješ.
                              Ono je Atrejev sin Agamemnon silan daleko.
                              I kralj dobar je on i kopljanik kršan i meni
         180                  Djever bio je kuji bezobraznoj, ako je bio!"
                                                                      11
                                 Reče, i njemu se starac zadivivši prozbori ovo:
                              "Blaženi Atrejev sine dobrosretni, obilni srećom!
                              Doista ahejskih mnogo sinova pod sobom imaš!
                              Nekad sam pošao ja u lozoplodnu frigijsku zemlju
         185                  I vidjeh frigijsku silu junaka s konjima brzim,
                              Otreja vojsku tu i bogolikog Migdona vidjeh,
                              Oni uz obale vode Sangarija imahu oko;

               10  145. "Zapadna" ili Skejska, isp. st. 149, 263.
               11  180. Helena zove sebe bezobraznom kujom i u Odiseji pjev. 4., st. 145. zato što se dala premamiti od
               Parisa i ostavila prvoga muža. - Riječi "ako je bio" znače da se Helena s velikom tugom sjeća prošlosti;
               ona dobro zna da joj je Agamemnon bio djever, ali to je bilo pa prošlo, kao da nikad nije bilo.


                                                                                                       45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50