Page 49 - Ilijada

Homer: Ilijada

Onda se popne sam i uzde potegne k sebi,
U kola prekrasna s njim Antenor se također popne,
Te se vraćahu natrag obojica u grad u Ilij.

7. Menelaj se bije s Parisom. 314-461.

A. Menelaj nadvlađuje. 314-368.

A sin Prijamov Hektor i s njime divni Odisej
315 Izmjere najprije prostor za mejdan, u kacigu zatim
Mjedenu ždrebove bace i onda prom'ješaju u njoj,
Koji će prvi bacit mejdandžija mjedeno koplje.
Ljudi podignu ruke i bozima stanu se molit;
Gdjekoji tad je Ahejac i Trojac reko ovako:
320 "Najveći, preslavni Zeuse, sa Ide kojino vladaš,
Onaj, koji je rat među nama zavrgo ovaj,
Daj, da propadne on, u Aidove dvore da ode,
A mi ostan'mo drugi u ljubavi i vjeri tvrdoj."
Tako izreku, i tada sjajnošljemac veliki Hektor
325 Prom'ješa gledajuć natrag, i Parisu iskoči ždrijeb.
Oni u redove sjednu, gdje konji poskokljivi kome
Stajahu i gdje njihno i oružje šareno bješe;
Tada na pleći muž ljepokose Helene one
Divni Aleksandro na se navuče oružje krasno;
16
330 Nazuvke najprije on navuče oko gol'jeni,
Nazuvke krasne, što kopče od srebra spučahu kruto,
Okolo prsiju oklop navuče, koji je bio
Oklop Likaona brata, i uredi ga na sebi,
Metne na pleći mač sa srebrnim klincima mjeden,
17
335 Veliki i teški štit on onda u ruke uzme,
Na glavu junačku šljem krasnotvoran postavi zatim
Sa konjskim repom, i kita odozgo se tresaše strašno;
Uzme ubojno koplje, što zgodno mu za šaku bješe,

16 329-338. Kako je Paris oružan, to je mogao pjesnik tako prikazati da reče: oko golijeni bili su mu
nazuvci, oko prsiju oklop, na plećima mač i štit, na glavi šljem, u ruci koplje. To je bio opis prema
onome kako se što prikazuje u prostoru čovjeku koji što gleda. Tako rade slikari i ne mogu drukčije
raditi, jer oni mogu prikazivati samo ono što je u prostoru jedno pored drugoga. Drukčije je u epskoj
poeziji, kojoj je glavni posao da pripovijeda što je nekad bilo, što se događalo u vremenu jedno iza
drugoga. Zato Homer sasvim u duhu epske poezije u svojim opisima vrlo rado predmete koji su u
prostoru jedan pored drugoga pretvara u radnju prenoseći ih tako iz prostora u vrijeme, u kojem su
jedan iza drugoga. Zato je evo i ovdje Paris opisan, ne kako je oružan, nego kako se oruža, kako meće
na se jedan dio oružja za drugim. I u našoj narodnoj junačkoj poeziji ima takvih primjera; vidi u T.
Maretića, Naša narodna epika, st. 86-88.
17 334. "metne na pleći mač" - vidi pjev. 2., st. 45.

49