Page 49 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac

dući da nemaju na sebi naljepnicu sa cijenom. Međutim kako ne bi ulazili u moralne
rasprave, vratimo se nazad na središnju temu - ‘novac kao dug’, odnosno dužničku
doktrinu.
U početku, za vrijeme robno - robne razmjene, krediti su se odobravali i vraćali
u robi, poljoprivrednim proizvodima ili stoci.
Bili su otplativi zahvaljujući daru umnažanja, odnosno povećanju količine robe
koja je bila produkt rada i prirodnih zakona. jednostavan primjer za to je sijanje
zrna kukuruza, ukoliko ono rodi donjeti će urod od više stotina zrna, životinje se
također množe.
Sukladno tome, više rada je moglo stvoriti više robe. Budući da su se kamate
također obračunavale u robi - dug se mogao vratiti, a rad osloboditi ljude od duga.
Međutim, unutar trenutnog financijskog sustava, bez obzira na to koliko vi radili i
stvarali novih vrijednosti, dug nećete moći vratiti jer se novac u bilo kojem obliku
ne umnaža.
Prva i najveća zabluda vezana uz proces stvaranja novca proizlazi iz ljudske
spoznaje da novac ima ulogu razmjene dobara i usluga, pa sukladno tome pret-
postavljaju da se povećanjem količine dobara i usluga povećava i količina novca u
opticaju. Njihova pretpostavka u biti počiva na zdravoj logici, međutim trenutni
financijski sustav okrenuo je leđa zdravom razumu.
Bez obzira na to koliko vi radili i stvarali novih vrijednosti država neće napra-
viti emisiju nezaduženog novca koji bi imao pokriće u stvarnim dobrima i služio
njihovoj razmjeni. Naprotiv, novi novac u opticaj može ući samo i isključivo kao dug,
sukladno tome, ukoliko želi dobiti novčanu protuvrijednost za novo stvorene vri-
jednosti društvo se mora zadužiti. Što društvo više radi i stvara, to je veća i njegova
potreba za novim novcem - samim time dug raste. Zato su najbogatije zemlje svijeta,
gdje se najviše radi, ujedno i najviše dužne.
Savršeno je jasno da jedino promjena u regulaciji novca, a ne više rada za manje
novca može ljude izbaviti iz duga. Nažalost, većina ljudi nesvjesna je te činjenice,
prvenstveno zato jer ne shvaća da je u trenutnom sustavu primarna uloga novca
stvaranje duga, a ne razmjena dobara i usluga - umjesto da potiče rast i razvoj, ogra-
ničava ga.
Međutim, okupljene bankare nisu zanimale apstraktne rasprave o naravi i ulozi
novca. Zanimalo ih je kako će se situacija na financijskom tržištu dalje odvijati.
Fausto se prvi javio za riječ: “Dragi prijatelji, Republika Hrvatska nalazi se u
teškoj financijskoj situaciji. ljudi nemaju novaca, stotine tisuća građana ima bloki-
rane račune, a svakim danom sve je više onih koji shvaćaju da kredite nije moguće
vratiti”.
Erich Bauer se nadovezao: “Nakon prestanka kreditne ekspanzije, udio loših
kredita povećao se 3 puta. Trenutno iznosi 12%, a do kraja ove godine porasti će na
17% - bitno je ubrzati ovršni proces.”

49