Page 54 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac

“Bankarima se to sigurno ne bi svidjelo”, dodala je uz smiješak Marina.
“Oni koji su izazvali krizu, moraju snositi njen teret. jasno je da su za krizu od-
govorne banke, znale su da je trenutni monetarni sustav dugoročno neodrživ, a ipak
su ga zagovarale. Sada kada se on urušava žele uteg prebaciti na nas, neka ga same
nose”, rekao je Ivan i nastavio -
“ako narod ne bude oslobođen iz čeličnog zagrljaja banaka, svi ćemo biti unište-
ni. Ovo je pitanje opstanka, ili mi ili oni. Imaj na umu da je privremena hiperinflacija
najlakši i najbezbolniji način za razbijanje kreditne krize. Ne treba nam nikakva na-
cionalizacija ili tome slične radikalne mjere kojima bi se zadiralo u vlasnička prava,
odnosno vlasničku strukturu banaka. Sve što je potrebno da budemo slobodni je
monetarna reforma.
Njen smisao je slamanje trajne veze između dužnika i kreditora koja predstav-
lja osnovu monetarnog sustava baziranog na dugu. Neki tvrde da bi tom mjerom
dužnici bili stavljeni u privilegiran položaj, međutim ta teza ne stoji. Trenutni mo-
netarni sustav je sve samo ne pravedan, a monetarna reforma je jedini način da se
ta nepravda ispravi.”
“Misliš li da je monetarna reforma izvediva?”, znatiželjno ga je upitala Marina.
“Itekako, ali ju političari ne žele napraviti. Njihova tvrdnja da se ništa ne može
promijeniti samo je floskula kojom prikrivaju nedostatak volje. Nažalost, sve poli-
tičke opcije osim Živog zida u službi su banaka i zagovaraju dužničku doktrinu tj.
novac kao dug.
Monetarnoj reformi se protive čak i lesarovi laburisti koji se izdaju za zaštitnike
radnika. laburisti ne vjeruju u to da država ima pravo pustiti novac u opticaj. Tvrde
da je to ekskluzivno pravo privatnih banaka, te da je dug jedini način na koji bi no-
vac trebao ulaziti u opticaj”, objasnio joj je Ivan.
“Šokirana sam, mislila sam da su oni na strani dužnika, radnika i općenito siro-
mašnih ljudi”, sa nelagodom je ustvrdila Marina.
“Program koji zastupaju laburisti samo je spisak želja jer se u isključivo kredit-
nom sustavu prava radnika ne mogu sačuvati ili povećati bez rasta duga, a jasno je
da se ne može vječno živjeti na dug i da su njegove nužne posljedice ‘mjere štednje’,
koje za rezultat imaju smanjenje radničkih prava za koja se oni navodno bore.
Paradoksalno, radi neotplativosti duga unutar isključivo kreditnog sustava i
posljedične kreditne krize radnici najviše i pate. Poduzeća u kojima oni rade pro-
padaju, a radnici dobivaju otkaze, smanjuju im se plaće, moraju više raditi za manje
novca i sve teže uspijevaju vraćati kredite.
Kako je moguće zastupati interese sustava koji je protiv svakog čovjeka, pa tako
i radnika, a istovremeno tvrditi da ste na strani tih istih ljudi? Očito je da se radi o
licemjerju i manipulaciji osjećajima obespravljenih ljudi.
Dok njihovi glasači kopaju po kantama za smeće i prebiru svaku kunu u nov-
čaniku, zastupnici laburista u saboru uživaju u svim privilegijama i to na njihov

54