Page 72 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac

pričuve visokih 50% i da banke posljedično nisu u mogućnosti raditi multiplikaciju
novca?”, upitala ih je Renata.
“Iskreno, nemam pojma” odgovorio je Silvio.
“Malo ću vam pomoći”, rekla je Renata i nastavila - “Državni proračun ove je
godine iznosio 120 milijardi kuna, a ukupno je novca u opticaju bilo 213 milijardi
kuna. ako je proračunski deficit 10%, odnosno 12 milijardi kuna, to bi značilo da bi
se ukupna novčana masa povećala za taj isti iznos. 213 plus 12 iznosi 225 milijardi
kuna, to je povećanje od 5.7%.
Dakle, deficit proračuna utjecao bi na stopu inflacije tako da bi ju povećao za
5.7%. Međutim, što bi se dogodilo ukoliko bi stopa obvezne pričuve bila niska, a
banke posljedično bile u mogućnosti multiplicirati novac?”
Silvio se zamislio, znao je što Renata pokušava reći, tada je počeo povezivati
stvari - “Ukoliko bi banke imale mogućnost multiplikacije mogle bi simulirati više-
struko veći priljev novca od stvarnog i inflacija bi bila puno veća od 5.7%. Novčana
masa ne bi bila uvećana samo za 12 milijardi kuna koliko iznosi deficit proračuna,
nego za tri puta veći iznos od kojeg bi 2/3 dakako bile imaginarne. Međutim, budući
da je depozitni novac prihvaćen kao sredstvo plaćanja, on bi utjecao na stopu infla-
cije kao da je pravi, iako u stvarnosti ne postoji”.
“Eto dečki, vidite da možete razumjeti i da stvari nisu tako komplicirane kao što
se na prvi pogled čine. Sada vam je jasno zašto je u Europskoj uniji državama člani-
cama zabranjeno financiranje proračunskog deficita izravno iz središnje banke bilo
kreditno ili nekreditno. Osnovni problem je u tome što bi emisija stvarnog novca iz
središnje, tj. centralne banke u trenutnim uvjetima koji omogućavaju visoku stopu
multiplikacije rezultirala nesrazmjernim povećanjem novčane mase i većim stopa-
ma inflacije od ciljane”, pokušala im je objasniti Renata.
“Hoćeš reći da privatne banke posuđuju državi multiplicirani novac, odnosno
da ju kamatare uz pomoć zraka?”, šokirano ju je upitao Petar.
“Da, taj novac je većim dijelom imaginaran, odnosno postoji samo na kompju-
terskom zaslonu”, odgovorila mu je Renata te dodala - “Zapravo se radi o sukobu
oko toga kako novi novac ulazi u opticaj. Privatne banke tvrde da država ne bi smje-
la imati pravo na puštanje stvarnog novca u opticaj, dok bi one istovremeno trebale
imati pravo na stvaranje nepostojećeg novca, odnosno na sekundarnu emisiju koja
je posljedica beskonačne multiplikacije kredita i depozita”.
“ali zar država nema monopol nad stvaranjem novca?”, začuđeno ju je upitao
Silvio.
“Očito da nema, u modelu kojeg zagovaraju banke vlast nad novcem je privatizi-
rana, a novac ulazi u opticaj isključivo kao dug prema tim istim privatnim bankama.
Nažalost, neformalne strukture moći povezane sa bankarskim kartelima uspjele su
nametnuti svoj model, odnosno zabraniti državi emisiju stvarnog novca sa ciljem
pokrivanja deficita”, odgovorila mu je Renata.

72