Page 94 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac

Moja direktorica je radila ono što bi radio svaki drugi poduzetnik u takvoj situ-
aciji jer na drugi način (bez ulaska dug) poslovanje nije niti moguće.
Kako ne bi imali dvojbe oko toga da li je za propast poduzeća kriva moja di-
rektorica ili isključivo kreditni sustav napomenuti ću da je samo par godina ranije
dobila priznanje za poduzetnicu godine. To priznanje i danas visi na ulazu u firmu,
iako je samo pitanje trenutka kada će firma staviti ključ u bravu, a njeni zaposlenici
ostati bez posla.
Što se mene tiče, ja već godinu dana ne mogu naći posao iako tjedno šaljem ba-
rem tri molbe. Budući da sam dala, a ne dobila otkaz nemam pravo na naknadu za
nezaposlene čime sam praktički ostavljena bez ikakvih prihoda.
Kredite koje sam imala više ne mogu vraćati. Radi duga po Diners i Hypo revolving
kreditnim karticama, te minusa po tekućem računu tjedno su me barem dva puta zvali
iz Dinersa i Hypo banke sa pitanjem ‘kad ću podmiriti svoje obveze’. Odgovarala sam
im na isti način kao i nekad u firmi – ‘sljedeći tjedan’, ‘kad ću imati novaca’ i slično.
Poduzeće za prisilnu naplatu duga šalje mi opomene, koje uredno naplaćuju.
Radi tih dugova morala sam promijeniti i broj mobitela zato jer su me konstantno
zvali sa istim pitanjima. Na taj način nabijali su mi dodatan stres.
Sada nakon svih tih iskustava shvaćam radi čega propadaju poduzeća, a radnici
ostaju bez posla. Godinama promatram kako poslodavci misle da je rješenje nji-
hovih problema u smanjenju prava radnika ili više rada za manje novca. Sa druge
strane radnici misle da ako bi direktori donosili pametnije odluke i ako bi oni imali
veća prava da bi im bilo bolje.
Trenutni sustav podjednako uništava i poslodavce i radnike. Da bi skrenuo po-
zornost s pravog problema okreće ih jedne protiv drugih ili pokreće rasprave o po-
sljedicama, a ne uzroku problema.
Mnogi ljudi to ne shvaćaju, misle da je rješenje za kreditnu krizu u klasnoj bor-
bi, radničkom samoupravljanju, promjeni društveno – političkog uređenja, poreznoj
reformi, većim pravima radnika i slično.
Pa ipak, izlaz iz kreditne krize moguć je samo i isključivo kroz monetarnu refor-
mu, odnosno promjenu u regulaciji novca. Razlog zašto masovni mediji daju toliko
pozornost ljevičarima i kvazi ljevičarima, nije u tome što im je stalo do radnika, već
zato da bi skrenuli pozornost ljudi sa osnovnog problema i izazvali podjelu biračkog
tijela na lijeve i desne.
Ni jedni ni drugi nemaju rješenje, već nude nastavak agonije. Njih ne zanima
sudbina ljudi pogođenih kreditnom krizom, već njihova ideologija koju često vuku
iz prošlosti i koja nije ostvariva u budućnosti. Ukidanje parlamentarne demokracije
i ponovna uspostava socijalističkog društvenog uređenja je fikcija i utopija, to jed-
nostavno nije realno.
Međutim, dok se ljudi prepiru oko toga treba li društvo skrenuti u lijevo ili de-
sno banke nas nastavljaju izrabljivati i problem se ne rješava. Problem nije ‘lijevi’ ili

94