Page 5 - Yegnevy Zamyatin - Mi
P. 5

Bilješka 1.

             Koncept: PROGLAS. NAJMUDRIJA LINIJA. POEMA.



           Jednostavno  prepisujem  —  riječ  po  riječ  —  ono  što  su  danas  obja­
           vile Državne Novine:
              “Za 120  dana završava  se izgradnja INTEGRALA. Blizu je veli­
           ki,  povijesni  trenutak  kada  će  se  prvi  INTEGRAL  vinuti  u  prostor
           svemira.  Prije  tisuću  godina  vaši  su  herojski  preci  pokorili  vlasti
           Jedine Države cijelu zemaljsku kuglu. Pred vama još je slavniji pod­
           vig:  da  staklenim,  električnim,  plamenim  INTEGRALOM  integri­
           rate  beskrajnu  jednadžbu  svemira.  Pred  vama  je  zadatak  da  blago­
           tvornom jarmu razuma podčinite nepoznata bića koja žive na drugim
           planetima  —  možda  još  uvijek  u  divljem  stanju  slobode.  Ako  oni  ne
           shvate  da  im  donosimo  matematički  nepogrešivu  sreću  —  naša  je
           dužnost  prisiliti  ih  da  budu  sretni.  Ali  prije  oružja  —  iskušavamo
           riječ.
              U ime Dobrotvora svim numerama Jedine Države obznanjuje se:
              Svatko, tko se osjeća sposobnim, dužan je pisati traktate, poeme,
           manifeste, ode ili druge radove o ljepoti i veličini Jedine Države.
              Bit će to prvi teret koji će ponijeti INTEGRAL.
              Živjela Jedina Država, živjele numere, živio Dobrotvor!”
              Pišem  ovo  —  i  osjećam:  gore  mi  obrazi.  Da:  integrirati  ogromnu
           jednadžbu  svemira.  Da:  ispraviti  divlju  krivulju,  ispraviti  je  po  tan­
           genti  —  asimptoti  —  pravcu.  Zato  što  je  linija  Jedine  Države  —
           pravac. Veliki, božanski, točan, mudar pravac — najmudrija linija...
              Ja,  D-503,  graditelj  sam  INTEGRALA  —  i  samo  sam  jedan  od
           matematičara  Jedine  Države.  Moje  pero,  naviklo  na  brojke,  nije  u
           stanju  sazdati  glazbu  asonanci  i  rima.  Ja  ću  se  potruditi  tek  zapisati
           ono  što  vidim,  mislim  —  točnije,  što  mi  mislimo  (upravo  tako:  mi,  i
           neka  to  “MI”  i  bude  naslov  mojih  bilježaka).  Jer  to  će  biti  derivat
           naših  života,  matematički  savršenog  života  Jedine  Države,  a  ako  je
           tako, zar to neće samo po sebi, mimo moje volje, biti poema? Bit će
           —  vjerujem i znam.
                 Pišem ovo i osjećam: gore mi obrazi. Vjerojatno je to nalik ono­
                me što osjeća žena kada po prvi put u sebi osjeti bilo novog — još


                                                                 5
   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10