Page 10 - Yegnevy Zamyatin - Mi

slovo S nalik, muškom numerom. Ima lice koje ulijeva poštovanje —
i vidim, čak mi je kao poznat. Negdje sam ga već susreo — sad se
ne sjećam gdje...
Na odlasku I se — sve onako iksovski — osmjehnula.
— Zavirite prekosutra u slušaonicu 112.
Slegnuo sam ramenima:
— Ako budem imao raspored — upravo za tu slušaonicu, koju ste
spomenuli...
Ona — s nekakvom nerazumljivom uvjerenošću:
— Imat ćete.
Ta žena djelovala je na mene isto tako neugodno kao i slučajno
zalutali u jednadžbu nedjeljivi iracionalni član. I želio sam barem
nakratko ostati sam s milom O.
Ruku pod ruku prošao sam s njom četiri linije bulevara. Na uglu
ona je trebala nadesno, ja — nalijevo.
— Tako bih htjela danas doći k vama, spustiti rolete. Upravo
danas, sada... — plaho je pogledala u mene O svojim okruglim,
plavo-kristalnim očima.
Smiješna je. Ali, što sam joj mogao reći? Bila je kod mene jučer
i jednako kao i ja zna da je naš najbliži seksualni susret prekosutra.
To je samo isto njeno “prebacivanje misli” — kao što se događa
(ponekad štetno) prebacivanje paljenja u motoru.
Na rastanku sam dva... ne, bit ću točan: tri puta poljubio čudesne,
plave, bez ijednog oblačka, oči.

Bilješka 3.

Koncept: SAKO. ZID. TABLICA.

Pogledao sam sve što sam napisao jučer — i vidim: nisam pisao
dovoljno jasno. Zapravo, sve je to savršeno jasno za bilo koga od nas.
Ali tko zna: može biti, da ste vi, nepoznati, kojima će INTEGRAL
donijeti moje bilješke, veliku knjigu civilizacije pročitali samo do
one stranice do koje su došli naši preci prije 900 godina. Možda vam

10