Page 189 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

„Bit ću tvoja najgora noćna mora“, eto tako je on odgovarao u sličnim
situacijama. I ja bih, kada bih naišao na nepotrebne birokratske prepreke, osjetio
snažnu želju da takvo što kažem, ali takve je stvari obično najbolje pustiti.
Međutim, moj bi klijent doista mislio ono što je rekao i ponekad bi doista postao
nečija noćna mora. Bio je pravi negativac iz filma Nema zemlje za starce. Bio je
osoba koju sretnete na krivom mjestu u krivo vrijeme. Ako biste se zakačili s

njim, makar slučajno, on bi vas uhodio, podsjećao što ste učinili i nasmrt vas
plašio. Nije bio netko kome želite lagati. Ja sam mu govorio istinu i to ga je
smirivalo.

Moj stanodavac
Otprilike u to vrijeme imao sam stanodavca, Denisa, koji je nekoć bio na
čelu lokalne motorističke bande. Moja žena Tammy i ja živjeli smo vrata do
njega u maloj stambenoj zgradi njegovih roditelja. Djevojka mu je bila puna
ožiljaka od samoozljeđivanja tipičnih za granični poremećaj osobnosti. Počinila
je samoubojstvo dok smo živjeli tamo.

Denis je bio visoki snažni frankofoni Kanađanin sa sijedom bradom. Bio je
nadareni električar-amater, a imao je i umjetničkoga dara. Zarađivao je za život
izrađujući lamelirane drvene plakate s ugrađenim neonskim svjetlima. Nakon što
je izišao iz zatvora, pokušavao je ostati trijezan. Ipak, otprilike svakih mjesec
dana šmugnuo bi nekamo na višednevnu pijanku. Bio je jedan od onih ljudi koji

imaju nevjerojatan kapacitet za alkohol: mogao je popiti pedeset ili šezdeset piva
u dva dana bančenja i cijelo to vrijeme ostati na nogama. Možda vam je to teško
povjerovati, ali istina je. U to sam vrijeme radio istraživanje o obiteljskome
alkoholizmu i od svojih bih ispitanika nerijetko čuo da su im očevi redovito
ispijali više od litre votke dnevno. Ti bi patrijarsi od ponedjeljka do petka
svakoga popodneva kupili jednu bocu, a subotom dvije - jer je trebalo preživjeti
nedjelju kada trgovine s alkoholom ne rade.

Denis je imao maloga psa. Ponekad bismo u četiri sata ujutro Tammy i ja
čuli Denisa, koji je upravo odrađivao jedan od svojih pijanih maratona, i njegova
psa kako u stražnjemu dvorištu zavijaju na Mjesec kao ludi. U takvim prilikama
Denis bi znao zapiti i posljednji cent svoje ušteđevine. Onda bi doteturao do

našega stana i kucao nam na vrata usred noći. Strahovito bi se njihao, ali za
divno čudo bio bi posve uspravan i pri svijesti.
Stajao bi tako, držeći u ruci toster, mikrovalnu ili plakat koje mi je htio
prodati pa da može nastaviti piti. Kupio sam neke od tih stvari, pretvarajući se da

sam milosrdan. Ipak, s vremenom me Tammy uvjerila da to više ne mogu raditi.