Page 192 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Vidio sam kako ljudi stvaraju vlastitu utopiju i onda izobličuju svoj život u

čvorove pokušavajući je pretvoriti u stvarnost. Student koji pristaje uz političku
ljevicu usvoji moderni stav koji se protivi autoritetu i zatim sljedećih dvadeset
godina ustrajno i ogorčeno pokušava srušiti vjetrenjače svoje mašte.
Osamnaestogodišnjakinja proizvoljno odluči da želi otići u mirovinu kada
napuni pedeset dvije godine. Zatim radi tri desetljeća da to ostvari, ne uviđajući
da je tu odluku donijela kada je bila tek nešto više od djeteta. Što je ona kao
tinejdžerica mogla znati o tome kako će izgledati njezin život s pedeset dvije

godine? Čak i sada, mnogo godina poslije, ima samo mutnu, vrlo nejasnu ideju o
svojemu umirovljeničkom Edenu. Odbija to uvidjeti. Jer ako je taj prvotni cilj
pravi promašaj, kakav je onda smisao njezina života? Boji se otvoriti Pandorinu
kutiju u kojoj se skrivaju sve nevolje svijeta. Ali unutra je i nada. No ona
umjesto toga izobličuje svoj život tako da odgovara maštanjima naivne

tinejdžerice.
Tako naivno oblikovan cilj s vremenom mutira i postaje zlokoban oblik
životne laži. Jedan mi je četrdesetogodišnji klijent ispričao svoju viziju koju je
oblikovao dok je bio mlad: „Vidim sebe u mirovini kako sjedim na suncu na
plaži u tropima i ispijam margarite.“ To nije plan. To je turistički plakat. Nakon

osam margarita jedino što vas čeka jest mamurluk. Nakon tri tjedna ispijanja
margarita, ako imate imalo pameti, postat će vam smrtno dosadno i gadit ćete se
sami sebi. Nakon godinu dana, ili čak manje, postat ćete patetični. To
jednostavno nije održiv plan za život. Ovakvo pretjerano pojednostavljivanje i
izvrtanje posebno je tipično za ideologe. Oni usvajaju jedan jedini aksiom: vlada
je loša, imigracija je loša, kapitalizam je loš, patrijarhat je loš. Zatim filtriraju i

pretražuju svoja iskustva i sve više ustraju na tome da se upravo tim aksiomom
sve može objasniti. A u pozadini cijele te loše teorije stoji njihovo narcisoidno
uvjerenje da bi se svijet mogao uredi ti kako treba samo kada bi se njima
prepustila kontrola.

No postoji još jedan temeljni problem sa životnim lažima, osobito ako se
zasnivaju na izbjegavanju. Kada griješimo djelom, to znači da smo napravili
nešto što znamo da je pogrješno. Grijeh propusta znači da ste dopustili da se
dogodi nešto loše, a mogli ste to spriječiti. Pritom se prvi, grijeh djelom, obično
smatra težim od potonjega koji je u svojoj biti izbjegavanje. No ja nisam tako
siguran u to.

Zamislite osobu koja inzistira na tome da sve u njezinu životu bude ispravno.
Izbjegava sukobe, smiješi se i radi ono što joj se kaže. Pronađe svoj kutak i tu se
sakrije. Ne propituje autoritet, ne iznosi svoje ideje i ne žali se kada se prema