Page 191 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

što želite. To nazivamo „političkim djelovanjem". To je spin. To je specijalnost

beskrupuloznih marketinških stručnjaka, trgovaca, oglašivača, opsjenara,
utopista opsjednutih sloganima i psihopata. Kada pokušavaju utjecati na druge i
manipulirati njima, ljudi se koriste govorom. To rade studenti kada pišu esej
kojim žele udovoljiti profesoru, umjesto da artikuliraju i iznađu vlastite ideje. To
je ono što svi rade kada nešto žele i odluče se pretvarati i lagati da bi udovoljili i
laskali. To je spletkarenje, izmišljanje parola i propaganda.

Živjeti na taj način znači biti opsjednut nekom lošom željom i zatim
oblikovati svoj govor i djela tako da dostizanje željenoga rezultata bude izgledno
i razumno. Evo nekih tipičnih ciljeva: „nametanje svojih ideoloških uvjerenja",
„dokazivanje da sam (ili sam bio) u pravu", „pokazivanje sposobnim",

„uspinjanje na hijerarhijskoj ljestvici", „izbjegavanje odgovornosti“ (ili, brat
blizanac toga cilja, „preuzimanje zasluga za tuđa djela"), „napredovanje",
„privlačenje pozornosti", „pobrinuti se da me svi vole", „ubiranje plodova
mučeništva", „opravdavanje vlastitoga cinizma", „racionaliziranje svojega
antisocijalnog držanja", „umanjivanje značenja sukoba koji se upravo odvija",
„podržavanje svoje naivnosti", „prenaglašavanje svoje ranjivosti", „prikazivati se
svecem" ili (a ovaj je osobito podmukao) „pobrinuti se da za sve uvijek bude

krivo moje nevoljeno dijete". Sve su ovo primjeri onoga što je sunarodnjak
Sigmunda Freuda, manje poznati austrijski psiholog Alfred Adler, nazvao
„životnim lažima".

Osoba koja živi s nekom životnom laži pokušava manipulirati stvarnošću
pomoću percepcije, misli i djelovanja tako što samo usko zadanu i unaprijed
određenu rezultatu dopušta postojanje. Kada tako živimo, onda svjesno ili
nesvjesno temeljimo svoj život na dvije premise. Prva glasi da je naše trenutno
znanje nesumnjivo dovoljno da odredimo što je dobro sve do u daleku
budućnost. Druga glasi da bi stvarnost, kada bi bila prepuštena sama sebi, bila
nepodnošljiva. Prva je pretpostavka filozofski neopravdana. Naime, ono čemu

trenutno težite možda nije vrijedno postizanja, baš kao što ono što sada radite
može biti pogrješno. Druga je premisa još gora. Vrijedi samo ako je stvarnost u
sebi nepodnošljiva i istodobno nešto čime možete uspješno manipulirati i
izvrtati. Takav govor i razmišljanje zahtijeva aroganciju i uvjerenost koju je
engleski pjesnik John Milton genijalno poistovjetio s arogancijom i
samouvjerenošću Sotone, najvišega Božjeg anđela koji je tako spektakularno

zastranio. Razumska sposobnost opasno naginje oholosti: ono što ja znam jest
sve što treba znati. Oholost se zaljubljuje u vlastite tvorevine i nastoji ih
apsolutizirati.