Page 188 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

usredotočeni. Prate neverbalne znakove pozornošću koja nikada nije prisutna u

običnoj ljudskoj interakciji. Griješe u njihovu tumačenju (upravo to i jest
paranoja), ali svejedno posjeduju gotovo sablasnu sposobnost da uoče nepoštene
namjere, osuđivanje i laž. Morate vrlo pažljivo slušati i uvijek morate govoriti
istinu ako želite da vam se paranoična osoba otvori.
Pažljivo sam slušao klijenta i govorio sam mu istinu. S vremena na vrijeme

počeo bi mi opisivati svoje jezive fantazije o tome kako će nekome iz osvete
oderati kožu. U nutrini sam promatrao svoju reakciju. Pozorno sam pratio koje
se misli i slike javljaju u teatru moje mašte dok je govorio i onda bih mu rekao
što sam zapazio. Nisam pokušavao kontrolirati niti usmjeriti njegove misli ili
djela. Samo sam mu na najotvoreniji mogući način pokušavao dati do znanja

kako ono što radi izravno utječe na barem jednu osobu - mene. Moja budna
pažnja i iskreni odgovori nisu nipošto značili da nisam uznemiren, a kamoli da to
odobravam. Svaki put kada bi me uplašio (a to je bilo često), rekao bih mu da su
njegove riječi i ponašanje pogrješni i da će ga dovesti u ozbiljne probleme.
On je razgovarao sa mnom bez obzira na to jer, iako ga nisam ohrabrivao,

pomno sam ga slušao i iskreno mu odgovarao. Vjerovao mi je unatoč mojim
prigovorima (ili, točnije, upravo zbog njih). Bio je paranoičan, a ne glup. Znao je
da je njegovo ponašanje društveno neprihvatljivo. Znao je da bi njegove luđačke
fantazije prestravile svakoga dobrog čovjeka. Vjerovao mi je i razgovarao je sa
mnom zato što sam ja točno tako reagirao. Bez toga povjerenja nikada ga ne bih

mogao shvatiti.
Općenito govoreći, nevolje su za njega počele na birokratskim mjestima kao
što su banke. Ušao bi u neku ustanovu i pokušao izvršiti neki jednostavan
zadatak. Htio je otvoriti račun, primjerice, ili platiti račune, ili ispraviti neku
pogrješku. Pritom bi ponekad naišao na neljubazna djelatnika na kakve svi mi tu

i tamo naiđemo na takvim mjestima. Taj bi djelatnik odbio njegov
identifikacijski dokument ili bi zahtijevao neku nepotrebnu informaciju koju je
njemu bilo teško pribaviti. Ponekad je, pretpostavljam, birokratska zavrzlama
bila doista neizbježna - a ponekad je bila nepotrebno zakomplicirana sitničavim
zloporabama birokratske moći. Moj je klijent bio vrlo osjetljiv na takve stvari.
Bio je opsjednut čašću. Bila mu je važnija od sigurnosti, slobode ili pripadnosti.

Slijedom te logike (jer je logika paranoičnih ljudi upravo besprijekorna), nikada
nije mogao dopustiti da ga itko i najmanje omalovažava, vrijeđa ili ponižava. Za
njega nije postojao lanjski snijeg. Zbog toga kruta i nefleksibilna stava već mu je
nekoliko puta bila izrečena sudska zabrana približavanja. No te zabrane pravi
učinak postižu upravo kod onih ljudi kojima je nije ni potrebno izreći.