Page 236 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Naposljetku, sve je to moguće zbog jednoga još nevidljivijeg elementa:

društvenoga ugovora o povjerenju. Riječ je o međusobnoj povezanosti i
temeljnoj iskrenosti političkih i ekonomskih sustava koji čine da
elektroenergetska mreža bude pouzdana. Ovu međuovisnost dijelova o cjelini ne
vidimo u sustavu koji funkcionira, ali postaje posve očita u sustavima koji ne
funkcioniraju. Komplementarni sustavi, sustavi višega reda koji omogućuju
korištenje osobnih računala gotovo da i ne postoje u korumpiranim zemljama
trećega svijeta tako da električni vodovi, električni prekidači, utičnice i svi ostali

predmeti koji toliko jasno i konkretno ukazuju na takvu mrežu ne postoje ili su
jako loši i zapravo ne čine značajnu praktičnu razliku u opskrbljivanju domova i
tvornica električnom energijom. Zbog toga je poimanje elektronskih i drugih
uređaja (koje struja teoretski omogućuje) kao odvojenih, funkcionalnih jedinica
u takvim zemljama u najmanju ruku otežano, a u najgoremu slučaju upravo

nemoguće. To je djelomično i zbog tehničke nedostatnosti: sustavi jednostavno
ne rade. Ali to je velikim dijelom i zbog nedostatka povjerenja koje je tipično za
sustavno korumpirana društva.
Drukčije rečeno: ono što vi doživljavate kao svoje računalo nalik je listu na
drvetu, u šumi - ili je, još točnije, poput vaših prstiju koji nakratko prelaze preko

toga lista. Pojedinačni se list može otrgnuti s grane i potom se još neko kratko
vrijeme može smatrati pojedinačnim, samostalnim entitetom - ali takvo
shvaćanje više zavarava nego što razjašnjava. Nakon nekoliko tjedana list će se
smrviti i razgraditi. Da nije bilo drveta, ne bi ni bio tu. Bez drveta ne može
nastaviti postojati. Tako je i s našim laptopom u odnosu prema svijetu. Veći dio
onoga što laptop čini laptopom nalazi se izvan njegove oplate tako da taj

zaslonski uređaj koji držimo na koljenima može zadržati svoju računalnu fasadu
samo nekoliko kratkih godina.
Isto je i s većinom onoga što vidimo i držimo, iako često nije tako očito.

Oruđa, prepreke i širenje u svijet
Mi pretpostavljamo da, kada gledamo svijet oko sebe, vidimo predmete, ali
zapravo nije tako. Naši razvijeni opažajni sustavi pretvaraju međupovezani,
složeni svijet u kojemu živimo ne toliko u stvari kao takve, koliko u korisne
stvari (ili, suprotno, u stvari koje su nam beskorisne). To je nužna, praktična
redukcija svijeta i ujedno preobrazba gotovo beskrajne kompleksnosti svijeta

koju vrši uska specifikacija naše svrhe. Tako preciznost pomaže da nam se
očituje osjetilni svijet. To nije isto kao opažanje predmeta.
Mi ne vidimo bezvrijedne, tj. neutralne entitete kojima zatim pripisujemo