Page 240 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 240

automobil najedanput prestane raditi - ili kada ga zbog sudara treba maknuti s

               ceste  -  prisiljeni  smo  razumjeti  i  analizirati  bezbrojne  dijelove  o  kojima  ovisi
               automobil kao „predmet koji se kreće“. Kada nam se pokvari automobil, odmah
               izlaze na vidjelo naša nestručnost i nepoznavanje njegove kompleksnosti. To ima
               praktične  posljedice  (ne  možemo  stići  tamo  kamo  smo  se  zaputili),  ali  i
               psihološke:  naša  smirenost  nestaje  u  trenutku  kada  vozilo  prestane  biti
               funkcionalno.  Obično  se  moramo  obratiti  stručnjacima  u  automehaničarskim
               radionicama  da  nam  vozilo  opet  postane  funkcionalno,  a  naša  percepcija

               jednostavna. Automehaničar tu ima ulogu psihologa.
                    Upravo  tada  možemo  razumjeti,  iako  rijetko  o  tome  dublje  promišljamo,
               koliko  zapanjujuće  loše  i  malo  vidimo  i,  sukladno  tome,  koliko  je  nedostatno

               naše  razumijevanje.  Kada  se  nađemo u  krizi, kada nam  nešto ne ide od  ruke,
               obratit  ćemo  se  onima  koji  su  puno  stručniji  od  nas  da  bi  ponovno  zavladao
               sklad između naših očekivanja i onoga što se uistinu događa. To znači da nas
               kvar na automobilu može prisiliti da se suočimo sa širim društvenim kontekstom
               koji nam je obično nevidljiv i u kojemu su vozilo (i mehaničar) samo dijelovi
               priče. Kada nas iznevjeri naš automobil, nailazimo na brojne nepoznanice. Je li
               vrijeme  za  kupnju  novoga  automobila?  Jesam  li  pogriješio  što  sam  ga  uopće

               kupio? Je li mehaničar kojemu sam došao stručan, iskren i pouzdan? Mogu li
               vjerovati autoservisu za koji radi? A ponekad se nametne još gore pitanje, šire i
               dublje: jesu li ceste postale preopasne? Jesam li ja postao (ili jesam li oduvijek
               bio)  nesposoban?  Previše  rastrojen  i  nepažljiv?  Prestar?  Ograničenja  naše
               percepcije predmeta i nas samih dođu do izražaja onda kada se pokvari nešto na
               što se u našemu pojednostavljenom svijetu obično možemo osloniti. Tada u prvi

               plan  izbije  složeniji  svijet  koji  je  oduvijek  bio  prisutan,  samo  nevidljiv,  svijet
               koji  smo  zanemarivali  iz  praktičnih  razloga.  Tada  u  ograđenomu  arhetipskom
               vrtu u kojemu boravimo najednom izmile zmije koje su cijelo vrijeme bile tu,
               samo skrivene.
                    Vi i ja smo jednostavni samo onda kada se svijet ponaša sukladno našim očekivanjima
                    Kada  se  sve  počne  raspadati,  na  vidjelo  iziđe  ono  što  smo  dotada

               zanemarivali. Kada više ništa nije precizno određeno, ruše se zidovi i nastupa
               kaos.  Ako  smo  bili  nepažljivi  i  dopustili  da  se  sve  pomakne  i  otkliže,  onda
               pomoli glavu ono čime smo se odbijali baviti, poprima oblik zmije i napada -
               često  u  najgoremu  mogućem  trenutku.  Tek  tada  uviđamo  od  čega  nas  štite
               usredotočena namjera, precizno utvrđen cilj i budna pozornost.

                    Zamislite odanu i iskrenu ženu koja najednom počne sumnjati da je suprug
               vara. Godinama je živjela uz njega. Vidjela ga je onakvim kakvim ga je smatrala:
   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245