Page 241 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 241
odanim, marljivim, punim ljubavi, pouzdanim. Vjerovala je da njezin brak stoji
na stijeni. Ali muž najednom postaje rastresen, poklanja joj sve manje pažnje.
Počinje dulje ostajati na poslu, pravi klišej. Nepotrebno ga ljute male stvari,
nešto što ona kaže ili čini. Jednoga dana vidi ga u kafiću u centru grada gdje
sjedi za stolom s drugom ženom i prema njoj se odnosi tako da je to teško
racionalizirati i zanemariti. Najednom postaju bolno očita sva ograničenja i
netočnost njezinih ranijih poimanja.
Tako se ruši njezina prijašnja teorija o suprugu. I što se zatim događa? Prvo,
umjesto njega sada je tu netko drugi - stranac koji je plaši i koji je kompleksan.
To je dovoljno loše, ali je ujedno samo polovica problema. Nakon što je otkrila
izdaju, srušila se i njezina teorija o samoj sebi tako da sada problem nije samo
jedan stranac, nego dva. Njezin suprug nije osoba kakva je ona mislila da jest -
ali nije ni ona, prevarena žena. Ona više nije „voljena, štićena supruga i
dragocjena partnerica". Začudo, usprkos našemu čvrstom uvjerenju da je
prošlost nepromjenjiva, možda to nikada nije bila.
Prošli događaji ne moraju nužno biti onakvi kakvima smo ih smatrali, iako
su se već dogodili. Sadašnjost je kaotična i nije ju moguće odrediti. Tlo se
neprestano pomiče pod nogama te supruge, ali i pod našima. Jednako tako i
budućnost, koja još nije tu, mijenja se i postaje nešto što nije trebala biti. Je li ta
žena, koja je prije bila razložno zadovoljna, sada „prevareno nevinašce" - ili
„lakovjerna luda“? Bi li sebe trebala doživljavati kao žrtvu ili kao sudionika u
zajedničkoj zabludi? Njezin suprug je - što? Nezadovoljeni ljubavnik? Meta
zavodnice? Psihopatski lažljivac? Sam vrag? Kako je mogao biti tako okrutan?
Kako itko to može biti? Što je ova kuća u kojoj ona godinama živi? Kako je
mogla biti tako naivna? Kako itko može? Gleda se u zrcalo. Tko je ona? Što se
događa?Je li ijedan njezin odnos stvaran? Je li ikada bio? Što se dogodilo s
budućnošću? Jednom kada na vidjelo neočekivano iziđu dublje stvarnosti svijeta,
nastupa potpuni kaos.
Najednom je sve toliko zamršeno da se to ne može ni zamisliti. Sve utječe na
sve ostalo. Mi opažamo samo vrlo uzak okvir uzročno povezane matrice, iako
svim snagama nastojimo izbjeći suočiti se sa spoznajom koliko je uzak taj okvir.
No kada nešto temeljno pođe po zlu, onda puca tanki led naše percepcije koju
smo prije smatrali dostatnom i postaje jasno koliko su nam osjetila silno
neadekvatna. Sve što nam je bilo drago sada postaje prašina i pepeo. Sleđeni
smo. Skamenjeni. Što tada vidimo? U što da gledamo kada se upravo ono što
vidimo pokazalo nedovoljnim?
Što vidimo kada ne znamo u što gledamo?