Page 251 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

usmjeriti - često zajednički, ako pregovaramo, tj. ako postignemo dogovor.

Međutim, ako govorimo nemarno i neprecizno, sve ostaje nejasno. Odredište će
ostati nepoznato. Magla nesigurnosti ostat će i ne ćemo si pregovorima uspjeti
probiti put kroz svijet.
Izgradnja duše i svijeta
Psiha (duša) i svijet organiziraju se jezikom, komunikacijom, na najvišim
razinama ljudskoga postojanja. Kada ishod nije bio namjeravan ni željen, stvari

nisu onakve kakvima se čine. Kada život nije prilagođen našim očekivanjima,
znači da ga nismo smjestili u prave kategorije. Kada nešto pođe po zlu, trebamo
dovesti u pitanje samu našu percepciju, naše procjenjivanje, razmišljanje i
djelovanje. Nakon što dođe do pogrješke, nerazriješeni kaos dođe nam vrlo
blizu. On nas paralizira i zbunjuje. Ali zmajevi, koji doista postoje (možda su

stvarniji od svega drugog), čuvaju i zlato. U tomu kolapsu i zapadanju u strašni
nered nedokučiva bivovanja skriva se mogućnost novoga i boljega poretka. No
za postizanje toga napretka potrebna je jasnoća u razmišljanju - odvažna jasnoća.
Problem treba priznati što brže nakon što se pojavi. „Nesretan sam“, dobar je
početak (ali ne i: „Imam pravo biti nesretan", zato što je to još uvijek upitno na

početku procesa rješavanja problema). Možda je vaše nezadovoljstvo opravdano
u trenutnim okolnostima. Možda bi svaka razumna osoba bila nezadovoljna i
očajna na vašemu mjestu. No možda ste samo preosjetljivi i nezreli? Razmislite
o objema mogućnostima kao da su u najmanju ruku jednako vjerojatne, ma
koliko vam se to činilo groznim. Koliko zapravo možete biti nezreli?
Potencijalno je riječ o bezdanu ponoru. Ali ako priznate da ponor postoji, barem

ga možete popraviti.
Mi raščlanjujemo složeni, zapetljani kaos i određujemo narav svih stvari, pa
tako i vlastitu narav. To naše kreativno, komunikativno istraživanje neprestano
stvara i obnavlja svijet. Oblikuje nas i informira ono s čime se dobrovoljno

suočavamo i u tomu susretu oblikujemo svoj svijet. To je zahtjevno, no nema
veze, zato što je alternativa gora.
Možda onaj naš nevjerni suprug nije razgovarao sa suprugom uz večeru zato
što je mrzio svoj posao i bio umoran i ogorčen. Možda je mrzio svoj posao zato

što mu je karijeru nametnuo njegov otac, a on je bio preslab ili ,,prelojalan“ da
mu se usprotivi. Možda je supruga podnosila to uskraćivanje pažnje zato što je
vjerovala da je samo prigovaranje grubo i nemoralno. Možda je mrzila srditost
vlastitoga oca i možda je, dok je još bila jako mlada, zaključila da su svaka
agresija i asertivnost pogrješni. Možda je mislila da je suprug ne će voljeti ako