Page 252 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

bude imala vlastita mišljenja. Vrlo je teško dovesti takve stvari u red - no

oštećeni će mehanizam nastaviti loše raditi ako mu problemi nisu ni utvrđeni ni
popravljeni.
Odvojiti žito od kukolja
Preciznost točno određuje. Kada se dogodi nešto strašno, preciznošću
odvajamo tu jednu strašnu stvar koja se doista dogodila od svih ostalih, jednako
strašnih stvari koje su se mogle dogoditi - ali nisu. Ako se probudite i sve vas

boli, možda umirete. Možda umirete polagano i užasno od posljedica jedne od
brojnih bolnih i užasnih bolesti. Ako ne želite reći liječniku za svoju bol, onda je
to što imate neodređeno: mogla bi biti bilo koja od tih bolesti - a budući da ste
izbjegli dijagnostički razgovor - artikulacijski čin - posve je sigurno riječ o
nečemu neizrecivom. No ako dođete k svojemu liječniku i razgovarate s njim,

sve će te potencijalno užasne bolesti, uz malo sreće, spasti na jednu strašnu (ili
ne tako strašnu) bolest, ili čak na ništa. Onda se možete smijati svojim prijašnjim
strahovima, a ako nešto doista nije u redu, pa, barem ste se pripremili. Preciznost
možda ne će ništa promijeniti u pitanju problema, no u svakom slučaju rastjeruje
utvare i demone.

Ono što u šumi čujete, a ne možete vidjeti, možda je tigar. Možda je čak
mnogo tigrova, i ne možete odrediti koji je gladniji i smrtonosniji od kojega, a
eno predvodi ih ni više ni manje nego krokodil. Ali možda nije ništa od toga.
Ako se osvrnete i pogledate, možda ćete shvatiti da je to samo šušnula vjeverica
(usput budi rečeno, doista poznajem osobu koju je naganjala vjeverica). Nešto je
u šumi, u to ste sigurni. No često je samo vjeverica. Međutim, ako uporno

odbijate pogledati da utvrdite što je, onda je to zmaj, a vi niste nikakav vitez,
nego prije miš koji se suočava s lavom; zec što se sledio pod pogledom vuka. Ne
kažem da uvijek mora biti vjeverica. Često je nešto doista zastrašujuće. Ali čak i
ono što je zastrašujuće u stvarnosti najčešće gubi na težini u usporedbi s onim
što je zastrašujuće u mašti. A s nečim s čime nam se i u mašti prestrašno suočiti
u stvarnosti se često lakše suočavamo (pa makar još uvijek bilo strašno).

Ako izbjegavate odgovornost da se suočite s neočekivanim i onda kada je to
neočekivano moguće podnijeti, sama će vam stvarnost postati neodrživo
neorganizirana i kaotična. Zatim će narasti i progutati sav red, sav smisao i svu
predvidivost. Stvarnost koju zanemarimo transformira se (ili se vraća unatrag) u

veliku božicu kaosa, veliko reptilsko čudovište nespoznatoga - u veliku
grabežljivu zvijer s kojom se čovječanstvo bori od početka vremena. Ako se ne
obazrete na ponor između pretvaranja i stvarnosti, on će se proširiti i upast ćete u
njega i iz toga ne će izići ništa dobro. Stvarnost koju zanemarimo pokazuje se u