Page 248 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 248

oni  -  ili  mi  -  moramo  učiniti  da  osiguramo  takav  ishod  jest  ništa:  nemojmo

               primjećivati, nemojmo reagirati, ne budimo pozorni, nemojmo raspravljati, ne
               uzimajmo  u  obzir,  nemojmo  raditi  na  izgradnji  mira,  ne  preuzimajmo
               odgovornost. Samo se nemojmo suočavati s kaosom da ga pretvorimo u red -
               samo čekajmo, nipošto naivni i nipošto ne nevini, čekajmo da izbije kaos i da
               nas uguši.

                    Zašto  izbjegavati  kada  izbjegavanje  nužno  i  neizbježno  truje  budućnost?
               Zato što ispod svih tih neslaganja i pogrješaka možda vreba čudovište. Možda
               svađa koju vodite (ili ne vodite) sa supružnikom označava početak kraja vašega
               odnosa. Možda vaš odnos završava zato što ste loša osoba. To je doista moguće,
               barem  dijelom.  Zar  ne?  Stoga,  upuštanje u raspravu koja je nužna za rješenje

               stvarnoga  problema  zahtijeva  od  nas  spremnost  da  se  suočimo  s  dvije  vrlo
               opasne  i  ujedno  loše  mogućnosti:  kaos (potencijalna krhkost toga odnosa - ili
               svih odnosa - samoga života!) i pakao (činjenica da vi - i vaš partner - možete
               biti  dovoljno  loši  ljudi  da  sve  možete  uništiti  svojom  lijenošću  i  prkosom).
               Brojni su razlozi da izbjegnete to suočavanje, ali to vam ne će pomoći.

                    Zašto biste ostali zbunjeni i smušeni kada život zbog toga postaje ustajao i
               mračan? Zato, ako ne znate tko ste uistinu, možete se sakriti u sumnju. Možda i
               niste loša, bezobzirna, bezvrijedna osoba. Tko zna? Vi ne. Posebno ako odbijate
               razmišljati o tome - a imate svaki razlog za to. Ali to što odbijate razmišljati o
               nečemu što ne želite znati ne znači da to nije istina. Samo trgujete pa konkretno,

               određeno  i  precizno  poznavanje  vjerojatno  ograničena  popisa  svojih  realnih
               propusta  i  mana  mijenjate  za  puno  dulji  popis  svojih  nedefiniranih,  mogućih
               mana i nedostataka.
                    Zašto odbiti istraživati kada vam poznavanje stvarnosti omogućuje da njome
               vješto ovladate (a ako već ne vješto, onda barem kao iskren amater)? No što ako

               je nešto doista trulo u državi Danskoj? Što onda? Nije li u takvim uvjetima bolje
               živjeti  u  svjesnoj  sljepoći  i  uživati  u  blaženu  neznanju?  Pa  ako  je  čudovište
               stvarno, onda ne! Zar doista mislite da je povlačenje dobra ideja, da je dobra
               ideja odbaciti mogućnost da se naoružate protiv sve veće plime nevolja i da tako
               padnete u vlastitim očima? Zar doista mislite da je mudro pustiti da tragedija sve
               više raste u sjeni dok se vi skupljate u sebe i smanjujete, iz trenutka u trenutak

               sve preplašeniji? Nije li se bolje pripremiti, naoštriti mač, motriti u tamu i zatim
               se hrabro suočiti s lavom u njegovoj jazbini? Možda će vas ozlijediti. Vjerojatno
               će vas ozlijediti. Na kraju krajeva, život je patnja. Ali možda ozljeda ne će biti
               smrtonosna.
   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253