Page 253 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

bezdanu ponoru zbunjenosti i patnje.

Budite oprezni kada sebi i drugima govorite što ste učinili, što činite i kamo
idete. Tražite točne riječi. Uklopite te riječi u točne rečenice, a te rečenice u
točne odlomke. Prošlost može biti otkupljena kada je preciznošću jezika
svedemo na ono što je bitno. Ako jasno izražavamo ono što se doista događa,
možemo živjeti sadašnjost tako da nam ne upropasti budućnost. Uvijek je veća

vjerojatnost da ničim izazvana, sama od sebe, iskrsne neka verzija tmurne,
neugodne budućnosti. Ipak, uz pomno promišljanje i govorenje iz mnoštva
takvih budućnosti ipak se može izvući iznimna, blistava budućnost koja
opravdava egzistenciju. Tako Oko i Riječ zajedno čine red.

Ne skrivajte mala čudovišta pod tepih. Razvijat će se i rasti u mraku. A onda,
kada se najmanje budete nadali, iskočit će i proždrijeti vas, a vi ćete pasti u
neodređeni, zbunjujući pakao, umjesto da se uspnete do rajske krjeposti i
jasnoće. Hrabre i istinite riječi učinit će vašu životnu stvarnost jednostavnom,
netaknutom, dobro definiranom i prikladnom za život.

Ako uz budno i pomno razmišljanje sve jasno definirate i izražavate, onda
sve to činite živim, poslušnim predmetima i ujedno ih odvajate od temeljne i
gotovo sveopće međupovezanosti. Pojednostavljujete sve to, činite ih
određenima i korisnima i smanjujete im kompleksnost. Samom sebi

omogućujete da živite s njima i da ih koristite ne dopuštajući da vas dotuče
njihova kompleksnost i prateća neizvjesnost i tjeskoba. Suprotno tome, ako sve
ostavite nejasnim, nikada ne ćete moći razlikovati jednu stvar od druge, već će
se sve prelijevati i stapati u jedno. A na taj način svijet postaje previše složen da
bismo se mogli s njime nositi.

Morate svjesno utvrditi koja je tema razgovora, posebice ako je riječ o
nečemu zahtjevnom - ili ako tema razgovora najednom postane sve jer ,,sve“ je
ipak previše za razgovor. Upravo je to često razlog zašto parovi prestanu
razgovarati. Svaki se argument na kraju svede na svaki problem koji je ikada
iskrsnuo u prošlosti, na svaki problem koji postoji sada i na svaki zastrašujući

problem koji se može pojaviti u budućnosti. Nitko ne može razgovarati o
„svemu". Umjesto toga možete reći: „Evo, točno to i to - to me čini nesretnim.
Umjesto toga želim točno to i to (iako sam otvoren i za druge prijedloge, pod
uvjetom da su konkretni). Točno to i to - eto, to mi možeš pružiti tako da mogu
prestati zagorčavati život i tebi i sebi.“ Ali da to učinite, morate promisliti o
sljedećem: što je točno pogrješno? Što točno želim? Morate otvoreno govoriti i
riječima izvlačiti iz kaosa svijet u kojemu možete živjeti. Morate govoriti