Page 267 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

pokrenute u kasnome 19. stoljeću upravo zato da usade poslušnost, ne prihvaćaju

najbolje provokacije i izazivanje kod djece, ma koliko to možda predstavljalo
smionost i sposobnost pojedinoga dječaka (ili djevojčice). Ima i drugih
čimbenika u tome propadanju dječaka. Djevojčice će, primjerice, igrati muške
igre, ali dječaci puno više oklijevaju igrati ženske igre. To je dijelom zato što
je za djevojčicu pohvalno ako pobijedi dječaka u natjecanju, no isto je tako u
redu ako izgubi od dječaka. Međutim, često nije u redu ako dječak pobijedi
djevojčicu - a još je gore ako izgubi. Zamislite dječaka i djevojčicu,

devetogodišnjake, koji se tuku. Dječak je glavni krivac samim time što je
uključen u tuču. Ako pobijedi, patetičan je. Ako izgubi - pa, bilo bi mu bolje da
ga nema. Istukla ga djevojčica!

Djevojčice mogu pobijediti unutar svoje hijerarhije - tako da budu dobre u
onome što djevojčice cijene. Toj pobjedi mogu pridodati pobjeđivanje u
hijerarhiji dječaka. Dječaci, s druge strane, mogu pobijediti samo pobjeđujući u
muškoj hijerarhiji. Ako budu dobri u onome što djevojčice cijene, izgubit će
status i kod djevojčica i kod dječaka. Među dječacima će izgubiti ugled, a
djevojčicama više ne će biti privlačni i zanimljivi. Djevojčice ne privlače dječaci
koji su im prijatelji, iako im se možda sviđaju, što god to značilo. Privlače ih

dječaci koji postižu status u natjecanju s drugim dječacima. Međutim, ako
ste muško, ne možete jednostavno poraziti curicu kao što biste dječaka. Dječaci
se ne mogu (ne žele) doista natjecati s djevojčicama. Nije posve jasno kako bi
mogli pobijediti. Stoga, kada se igra pretvara u igru za djevojčice, dječaci
odlaze. Postaju li sveučilišta - posebice fakulteti humanističkih znanosti - igre za
djevojčice? Je li to ono što želimo?

Situacija na sveučilištima (i obrazovnim institucijama općenito) puno je
problematičnija nego što se da naslutiti iz osnovnih statistika. Ako stavite sa
strane tzv. STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) program (tu
nije uključena psihologija), omjer muškaraca i žena još je nepravilniji. Žene čine

gotovo 80 posto studenata koji se usavršavaju u područjima zdravstvene skrbi,
javne uprave, psihologije i obrazovanja, a to je četvrtina svih diploma. Ta se
nejednakost sve brže i sve više uvećava. Ovim tempom za petnaest će godina na
većini sveučilišnih područja biti vrlo malen broj muškaraca. To nisu dobre vijesti
za muškarce. Mogle bi čak biti i katastrofalne. Ali to nisu dobre vijesti ni za
žene.

Karijera i brak
Ženama u visokoobrazovnim institucijama u kojima prevladavaju žene sve je