Page 266 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

čovječanstva. Zapravo, oni ubiju sami sebe upravo zato da pokažu da je njihovo

predanje uništenju potpuno i čisto. U suvremenome svijetu nitko ne bi mogao
ustvrditi da bi život bio bolji bez Zidova, crnaca, muslimana ili Engleza i da se
svi slože s time. A zašto je onda u redu reći da bi planet bio bolji kada bi manje
ljudi bilo na njemu? Ne baš daleko iza tih izjava skriva se bijela nacerena
lubanja što likuje nad mogućnošću apokalipse. I zašto se tako često čini da isti
ljudi koji tako odvažno i jasno ustaju protiv predrasuda tako često osjećaju
potrebu da osude samo čovječanstvo?

Susreo sam studente, posebice humanističkih znanosti, kojima se psihičko
zdravlje doista pogoršalo nakon što bi ih filozofski izgrdili takvi branitelji
planeta, i to samo zato što su ljudska bića. Mislim da to još snažnije utječe na

mladiće. Njihova se postignuća smatraju nezasluženima jer se oni tobože
okorišćuju privilegijama patrijarhata. Sumnjivci su jer su mogući pristaše kulture
silovanja. Zbog svojih su ambicija porobljivači planeta. Nisu dobrodošli.
Zaostaju u obrazovanju u nižoj srednjoj školi, srednjoj školi i na sveučilištu.
Jednom kada je moj sin imao četrnaest godina, raspravljali smo o njegovim
ocjenama. Ustvrdio je da je on, zapravo, jako dobar za dječaka. Nastavio sam se
raspitivati. Svi znaju, rekao je on, da u školi djevojčice postižu bolje rezultate od

dječaka. Ton njegova glasa odavao je da je iznenađen što ne znam nešto tako
općepoznato i očito. Dok sam ovo pisao, stiglo mi je posljednje izdanje lista The
Economist. Priča s naslovnice? Slabiji spol - članak se odnosio na muškarce. Na
sveučilištima žene sada čine više od pedeset posto studenata na više od dvije
trećine svih smjerova.

Dječaci pate u suvremenome svijetu. Neposlušniji su - u negativnu smislu -
ili neovisniji - u pozitivnu smislu - od djevojčica, i zbog toga pate tijekom
predsveučilišnoga obrazovanja. Manje su popustljivi (ako pod time razumijemo
osobinu povezanu sa suosjećanjem, empatijom i izbjegavanjem sukoba) i manje
podložni anksioznosti i depresiji, barem nakon ulaska u pubertet. Interesi

dječaka naginju prema stvarima, a interesi djevojčica prema ljudima.
Posebno upada u oči to što su ove razlike, koje su snažno uvjetovane
biološkim čimbenicima, najizraženije upravo u skandinavskim društvima gdje se
najviše promovira rodna ravnopravnost. To je protivno očekivanjima onih koji
sve glasnije inzistiraju da je rod društveni konstrukt. Nije. To nije rasprava.
Podatci su dostupni.

Dječaci se vole natjecati i ne vole slušati, posebice u vrijeme adolescencije.
U tome razdoblju osjećaju poriv da odu od svojih obitelji i počnu samostalno
živjeti, a to je u biti više-manje isto što i prkošenje autoritetu. Škole, koje su