Page 270 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

oca biti siromašnija. To znači da su i njihove majke siromašne. Djeca bez oca

puno su izloženija riziku zloporabe droge i alkohola.
Djeca koja žive s vjenčanim biološkim roditeljima manje su anksiozna,
depresivna i delinkventna od djece koja žive s jednim ili više nebioloških
roditelja. Također, dvaput je vjerojatnije da će djeca s jednim roditeljem počiniti
samoubojstvo.

Izraženo nastojanje oko političke korektnosti na sveučilištima pogoršalo je
problem. Glasovi koji viču protiv opresije postali su, čini se, glasniji točno u
onoj mjeri u kojoj su škole postale spolno ravnopravne - zapravo, čak sve više

okrenute protiv muškaraca. Na sveučilištima postoje čitavi smjerovi koji su
izravno neprijateljski „raspoloženi" prema muškarcima. To su studijska područja
u kojima dominiraju postmoderne/neomarksističke tvrdnje da je zapadna kultura
na poseban način opresivna struktura koju su stvorili muškarci bijele rase kako
bi dominirali nad ženama (i ostalim odabranim skupinama) i isključili ih, a
uspješni su samo i upravo zbog te dominacije i isključivanja.

Patrijarhat: pomoć ili prepreka?
Naravno, kultura doista jest opresivna struktura. Oduvijek je bilo tako. To je
temeljna, univerzalna egzistencijalna stvarnost. Kralj-tiranin simbolička je istina,
arhetipska konstanta. Ono što smo naslijedili iz prošlosti slijepo je i zastarjelo.
To je duh, stroj i čudovište. Moramo to spasiti, obnoviti i držati na distanci s

pažnjom i naporima onih koji sada žive. To nas drobi i mrvi dok nas oblikuje u
društveno prihvatljiv oblik i pritom uništava golem potencijal. Ali nudi i velik
dobitak. Svaka riječ koju izgovaramo dar je naših predaka. Svaku misao koju
imamo već je pomislio netko pametniji od nas. Visoko funkcionalna
infrastruktura koja nas okružuje, posebice na Zapadu, dar je naših predaka:
relativno nekorumpirani politički i ekonomski sustavi, tehnologija, bogatstvo,
očekivana životna dob, sloboda, luksuz i prilike. Kultura jednom rukom uzima,

ali na nekim sretnijim mjestima drugom rukom daje još više. Smatrati kulturu
samo opresivnom plod je velika neznanja i nezahvalnosti, i usto je i opasno. To
ne znači (i nadam se da je ova knjiga to do sada izrekla i više nego dovoljno
puta) da kulturu ne treba podvrgnuti kritici.

Kada već govorimo o opresiji, razmislite i o ovome: svaka hijerarhija stvara
pobjednike i gubitnike. Naravno, veća je vjerojatnost da će pobjednici
opravdavati hijerarhiju, a gubitnici je kritizirati. Ali: a) kolektivno nastojanje oko
bilo kojega vrijednog cilja neizbježno proizvodi hijerarhiju (zato što će neki biti
uspješniji u tome nastojanju, a neki lošiji, bez obzira o čemu je riječ) i b) upravo