Page 287 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

smo skloni promatrati svijet kao priču čiji su likovi majka, otac i dijete.

Ženskost, kao cjelina, jest nepoznata priroda izvan granica naše kulture,
stvaranje i uništenje: zaštitničke majčinske ruke i destruktivni element vremena,
prelijepa majka-djevica i vještica koja živi u močvari. Švicarski antropolog
Johann Jakob Bachofen u kasnomu devetnaestom stoljeću pobrkao je taj
arhetipski entitet s objektivnom, povijesnom stvarnošću. Bachofen je iznio tezu
da je čovječanstvo tijekom povijesti prošlo mnoštvo razvojnih faza.

Prva je faza, grubo govoreći (nakon ponešto anarhična i kaotična početka),
bila Das Mutterecht - društvo u kojemu su žene bile na dominantnim položajima
moći, poštovanja i časti. U tomu su društvu vladali poliamorija i promiskuitet i
očinstvo se nije utvrđivalo. Druga, tzv. dionizijska, bila je faza tranzicije u kojoj

su odbačeni ovi izvorno matrijarhalni temelji, a moć su preuzeli muškarci. Treća,
apolonska, faza traje do danas. Vlada patrijarhat, a svaka žena pripada
isključivo jednome muškarcu. Ove su Bachofenove ideje u određenim
krugovima postale iznimno utjecajne, iako nije bilo nikakva povijesnoga dokaza
za njih. Primjerice, arheologinja Marija Gimbutas 80-ih i 90-ih je godina postala
slavna zbog tvrdnja da je u neolitiku Europu karakterizirala miroljubiva kultura
kojoj su u središtu bile božice i žene. Tvrdila je nadalje da je tu kulturu potisnula

i zamijenila invazivna hijerarhijska ratnička kultura koja je položila temelje
modernome društvu. Povjesničar umjetnosti Merlin Stone istu je tvrdnju iznio u
svojoj knjizi When God Was a Woman (Kada je Bog bio žena). Cijeli niz ovih
bitno arhetipskih/mitskih ideja postale su temeljni kamen teologiji ženskoga
pokreta i matrijarhalnim studijima feminizma 1970-ih (Cynthia Eller, koja je
napisala knjigu u kojoj je kritizirala takve ideje - The Myth of Matriarchal

Prehistory (Mit matrijarhalne prapovijesti) - nazvala je ovu teologiju
„oplemenjujućom laži“).
Carl Jung se desetljećima prije susreo s Bachofenovim idejama
praiskonskoga matrijarhata, ali je vrlo brzo uvidio da razvojni napredak koji je

opisao švicarski mislilac predstavlja psihološku, a ne povijesnu stvarnost. U
Bachofenovoj je misli vidio isti proces projekcije stvaralačke mašte na vanjski
svijet koji je doveo do toga da čovječanstvo popuni kozmos sazviježđima i
bogovima. U djelima The Origins and History of Consciousness (Podrijetlo i
povijest svjesnosti) i u The Great Mother (Velika majka) Jungov suradnik Erich
Neumann proširio je analize svojega kolege. Neumann je pratio pojavak

svjesnosti, simbolički muške, i suprotstavio je njezinu simbolički ženskome,
materijalnom [ma-ter, matrica) podrijetlu, uključujući i Freudovu teoriju
edipovskoga roditeljstva u širi arhetipski model. Za Neumanna i za Junga