Page 287 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 287

smo  skloni  promatrati  svijet  kao  priču  čiji  su  likovi  majka,  otac  i  dijete.

               Ženskost,  kao  cjelina,  jest  nepoznata  priroda  izvan  granica  naše  kulture,
               stvaranje i uništenje: zaštitničke majčinske ruke i destruktivni element vremena,
               prelijepa  majka-djevica  i  vještica  koja  živi  u  močvari.  Švicarski  antropolog
               Johann  Jakob  Bachofen  u  kasnomu  devetnaestom  stoljeću  pobrkao  je  taj
               arhetipski entitet s objektivnom, povijesnom stvarnošću. Bachofen je iznio tezu
               da je čovječanstvo tijekom povijesti prošlo mnoštvo razvojnih faza.

                    Prva je faza, grubo govoreći (nakon ponešto anarhična i kaotična početka),
               bila Das Mutterecht - društvo u kojemu su žene bile na dominantnim položajima
               moći, poštovanja i časti. U tomu su društvu vladali poliamorija i promiskuitet i
               očinstvo se nije utvrđivalo. Druga, tzv. dionizijska, bila je faza tranzicije u kojoj

               su odbačeni ovi izvorno matrijarhalni temelji, a moć su preuzeli muškarci. Treća,
               apolonska,  faza  traje  do  danas.  Vlada  patrijarhat,  a  svaka  žena  pripada
               isključivo  jednome  muškarcu.  Ove  su  Bachofenove  ideje  u  određenim
               krugovima postale iznimno utjecajne, iako nije bilo nikakva povijesnoga dokaza
               za njih. Primjerice, arheologinja Marija Gimbutas 80-ih i 90-ih je godina postala
               slavna zbog tvrdnja da je u neolitiku Europu karakterizirala miroljubiva kultura
               kojoj su u središtu bile božice i žene. Tvrdila je nadalje da je tu kulturu potisnula

               i  zamijenila  invazivna  hijerarhijska  ratnička  kultura  koja  je  položila  temelje
               modernome društvu. Povjesničar umjetnosti Merlin Stone istu je tvrdnju iznio u
               svojoj knjizi When God Was a Woman (Kada je Bog bio žena). Cijeli niz ovih
               bitno  arhetipskih/mitskih  ideja  postale  su  temeljni  kamen  teologiji  ženskoga
               pokreta  i  matrijarhalnim  studijima  feminizma  1970-ih  (Cynthia  Eller,  koja  je
               napisala  knjigu  u  kojoj  je  kritizirala  takve  ideje  -  The  Myth  of  Matriarchal

               Prehistory  (Mit  matrijarhalne  prapovijesti)  -  nazvala  je  ovu  teologiju
               „oplemenjujućom laži“).
                    Carl  Jung  se  desetljećima  prije  susreo  s  Bachofenovim  idejama
               praiskonskoga matrijarhata, ali je vrlo brzo uvidio da razvojni napredak koji je

               opisao  švicarski  mislilac  predstavlja  psihološku,  a  ne  povijesnu  stvarnost.  U
               Bachofenovoj je misli vidio isti proces projekcije stvaralačke mašte na vanjski
               svijet  koji  je  doveo  do  toga  da  čovječanstvo  popuni  kozmos  sazviježđima  i
               bogovima. U djelima The  Origins  and  History  of  Consciousness  (Podrijetlo  i
               povijest svjesnosti) i u The Great Mother  (Velika majka) Jungov suradnik Erich
               Neumann  proširio  je  analize  svojega  kolege.  Neumann  je  pratio  pojavak

               svjesnosti,  simbolički  muške,  i  suprotstavio  je  njezinu  simbolički  ženskome,
               materijalnom  [ma-ter,  matrica)  podrijetlu,  uključujući  i  Freudovu  teoriju
               edipovskoga  roditeljstva  u  širi  arhetipski  model.  Za  Neumanna  i  za  Junga
   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292