Page 286 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

edipovska majka, koja je pak kriminalac posebne vrste.

Edipovska majka (i očevi mogu igrati tu ulogu, ali to je relativno rijetka
pojava) kaže svojemu djetetu: ,Ja živim samo za tebe.“ Ona sve čini za svoju
djecu. Veže im cipele, reže im hranu i prečesto ih pušta da se uvuku u bračni
krevet. To je, također, dobra metoda za izbjegavanje neželjene seksualne
pozornosti i posljedičnoga sukoba.

Edipovska majka sklapa pakt sa sobom, svojom djecom i samim vragom.
Dogovor glasi ovako: „Iznad svega, nikada me nemoj napustiti. Zauzvrat ću
učiniti sve za tebe. Odrastat ćeš i ne ćeš sazreti pa ćeš postati bezvrijedan i

ogorčen, ali zato nikada ne ćeš nizašto morati preuzeti odgovornost, i za sve
pogrješno što učiniš uvijek će netko drugi biti kriv." Djeca to mogu prihvatiti ili
odbaciti - i ona imaju izbor u ovoj stvari.
Edipovska je majka vještica iz bajke o Ivici i Marici. Bajka počinje tako da
su Ivica i Marica dobili novu maćehu. Ona nagovori njihova oca da ih ostavi u

šumi zato što vlada glad, a djeca po njezinu mišljenju previše jedu. On posluša
svoju suprugu, odvede djecu duboko u šumu i prepusti ih njihovoj sudbini. Oni
lutaju šumom, gladni i usamljeni, i nailaze na nešto čudesno. Kuću! I to ne bilo
kakvu kuću. Kuću od slatkiša. Kuću od medenjaka. E sada, osoba koja nije
odveć brižna, suosjećajna i susretljiva mogla bi skeptično zapitati: „Nije li to

predobro da bi bilo istinito?" Ali djeca su premlada i preočajna.
Ulaze u kuću i unutra susreću ljubaznu punašnu bakicu. Ona se doima kao da
je uvijek spremna spasiti nesretnu djecu, potapšati ih i utješiti, obrisati prljave
nosiće i u trenu ispuniti svaku njihovu želju. Daje im da jedu što god žele, kad
god žele i nikada ne trebaju ništa učiniti. No od tolika tetošenja na kraju i sama

postane gladna pa stavi Ivicu u kavez da se što brže udeblja. Svaki put kada dođe
da mu opipa nogu i vidi je li se udebljao, on joj pruži staru kost pa zavara
vješticu koja misli da je još uvijek mršav. No na kraju starica više ne može čekati
pa naloži peć da skuha i pojede Ivicu kojega je toliko tetošila. No Marica koju,
čini se, nije uljuljkala u potpunu pokornost čeka trenutak nepažnje i gurne

staricu u peć. Djeca pobjegnu i vrate se ocu koji se silno pokajao zbog zla koje
im je nanio.
U domaćinstvu koje nalikuje toj vještičjoj kući najukusniji, najbolji dio
djeteta koji se prvi proždire njegov je duh. Pretjerana zaštita uništava dušu u
razvoju.

Vještica iz priče o Ivici i Marici je „strašna majka", mračna polovica
simboličke ženskosti. Duboko u svojoj biti mi ljudi smo društvena bića i stoga