Page 282 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

probijaju kroz život vidno opterećeni problemima koji izmiču njihovoj kontroli,

ali rijetki su ti ljudi koji u nekom trenutku života ne dožive barem jednu ozbiljnu
tragediju - posebice ako u jednadžbu uključite i obitelj. A zašto ne biste?
Evo temeljnoga problema: grupni identitet može se razlomiti sve do razine
pojedinca. Tu bi rečenicu trebalo napisati velikim slovima. Svaka je
osoba jedinstvena - i ne mislim to samo trivijalno: svaka je osoba važna,
značajna, duboko jedinstvena. Pripadnost skupini ne može obuhvatiti
tu varijabilnost. Točka.

Postmoderni/marksistički mislioci ne raspravljaju ni o jednom aspektu ove
složenosti. Njihov je ideološki pristup fiksiran na određenu točku istine, nalik
Sjevernjači, i prisiljava sve ostalo da se okreće oko nje. Tvrdnju da su sve rodne

razlike posljedica socijalizacije u određenomu se smislu ne može ni dokazati ni
pobiti zato što je moguće izvršiti snažan kulturni pritisak na skupine ili pojedince
tako da postane moguć doslovno svaki ishod, samo ako smo spremni snositi
posljedice. Primjerice, iz studija o posvojenim jednojajčanim blizancima znamo
da kultura može uzrokovati petnaest jedinica (ili jednu standardnu devijaciju)
razlike u kvocijentu inteligencije (to je otprilike razlika između prosječnoga
srednjoškolca i prosječnoga studenta) ovisno o povećanju imovinskoga stanja od

tri standardne devijacije. To otprilike znači da će se dva jednojajčana blizanca,
razdvojena nakon rođenja, razlikovati u kvocijentu inteligencije za petnaest
jedinica ako jedan blizanac odraste u obitelji koja je siromašnija od 85
posto obitelji, a drugi blizanac odraste u obitelji bogatijoj od 95 posto obitelji.
Nedavno su i u pogledu obrazovanja dobiveni slični rezultati. Ne znamo kolika
bi razlika u imovinskom stanju ili u obrazovanju bila potrebna za još ekstremniju

transformaciju.
Te nam studije pokazuju da vjerojatno možemo minimizirati urođene
nejednakosti između dječaka i djevojčica samo ako smo spremni izvršiti
dovoljno velik pritisak. Time ne bismo ni dječake ni djevojčice ni u kom smislu

oslobodili od donošenja vlastitih odabira. Ali u ideološkoj slici nema mjesta
odabiru: ako dobrovoljno djelovanje muškaraca i žena dovodi do rodno
nejednakih ishoda, onda su i sami ti odabiri zacijelo uvjetovani kulturološkim
predrasudama. Posljedično, tamo gdje postoje rodne razlike, svi su žrtve
ispiranja mozga, a rigorozni kritični teoretičar moralno je obvezan ispraviti te
razlike. To znači da Skandinavci, koji se posve zalažu za ravnopravnost, ali nisu

pretjerano zainteresirani za karijeru medicinske sestre, trebaju još više
preodgoja. Kako bi taj preodgoj mogao izgledati? Gdje bi bile granice takva
odgoja? U takvim se okolnostima stvari često guraju iznad svih razumnih