Page 310 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

izbjegavaju propisivati opijate - posebice djeci. Ali opijati djeluju. No nije dugo

prošlo i tylenol više nije bio dovoljan. Počela je uzimati oksikodon, pejorativno
poznat kao heroin za siromašne. To je zauzdalo bolove, ali je uzrokovalo niz
drugih problema. Tjedan dana nakon što je počela uzimati taj lijek Tammy je
odvela Mikhailu na ručak. Izgledala je kao da je pijana, samo je mumljala. Nije
mogla držati glavu uspravno. Nije bilo dobro.

Moja je šogorica medicinska sestra koja se bavi palijativnom skrbi.
Predložila je da joj uz oksikodon dajemo ritalin, amfetamin koji se često daje
hiperaktivnoj djeci. Zahvaljujući ritalinu Mikhaila više nije bila omamljena i taj
je lijek pripomogao ublažavanju boli (to je korisno znati ako se ikada suočite s
nečijom neizdrživom patnjom). Ali bolovi su postajali sve snažniji. Počela je

padati. Onda ju je kuk opet uhvatio, ovoga puta u podzemnoj željeznici na dan
kada se pokvarilo dizalo. Njezin ju je dečko nosio stepenicama. Sjela je u taksi
da se vrati kući. Podzemna željeznica više nije bila pouzdan način prijevoza za
nju. Toga smo ožujka Mikhaili kupili skuter od 50 kubika. Bilo je opasno dati joj
da ga vozi, ali je bilo opasno i da bude posve neslobodna. Izabrali smo prvu
opasnost. Položila je ispit kojim je dobila dopuštenje da vozi skuter tijekom dana
i dali su joj nekoliko mjeseci da napreduje sve dok ne položi za trajnu dozvolu.

U svibnju su joj zamijenili kuk. Operacijom su joj čak uspjeli ispraviti pola
centimetra razlike u duljini noge. Ni kost joj nije odumrla kao što su bili rekli,
bila je to samo sjena na rendgenskoj snimci. Teta, baka i djed došli su joj u

posjet. Neko je vrijeme bilo lakše. Odmah nakon operacije smjestili su Mikhailu
u rehabilitacijski centar za odrasle. Bila je šezdesetak godina mlađa od svih
korisnika centra. Njezina cimerica, vrlo neurotična starica, nije joj dopuštala da
ugasi svjetlo čak ni noću. Starica nije mogla do toaleta pa je koristila noćnu
posudu. Nije podnosila da se zatvore vrata sobe, iako su bile smještene odmah
pokraj odjeljka s medicinskim sestrama iz kojega su neprestano dopirali zvuci
alarma i glasni razgovori. U to vrijeme oporavka, kada joj je san bio

najpotrebniji, Mikhaila nije mogla spavati. Posjeti nisu bili dopušteni nakon 19
sati. Fizioterapeut - zbog kojega su je i doveli u taj centar - bio je na godišnjemu
odmoru. Jedina osoba koja joj je pomogla bio je domar: kada se Mikhaila
požalila dežurnoj sestri da ne može spavati, on se sam ponudio da će je prenijeti
u višekrevetni odjel. Sestra se nasmijala kada je čula koju su joj sobu dodijelili.

Trebala je biti tamo šest tjedana. Bila je tri dana. Kada se fizioterapeut vratio
s godišnjega odmora, Mikhaila se sama popela uz stube rehabilitacijskoga centra
i učas svladala dodatne vježbe. Mi smo za to vrijeme opremili dom potrebnim
rukohvatima, a zatim smo je vratili kući. Mikhaila je jako dobro podnijela