Page 306 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 306

Trideset žbica okreće se oko jedne osovine.
                    No tek središnja praznina čini kola upotrebljivima.

                    Od gline je napravljena posuda, no jedino je praznina čini korisnom.
                    Soba ima prozore i vrata, no ono

                    što je čini korisnom jest njezina praznina.
                    Stoga  ono  što  vidiš  ima  svoje  prednosti,  a  ono  što  ne  vidiš  čini  stvari
               korisnima.

                    Ovakvo  se  shvaćanje  nedavno  pojavilo  i  u  svijetu  popularne  kulture,  u
               vrijeme evolucije kulturne ikone DC Comicsa, Supermana.

                    Supermana su 1938. stvorili Jerry Siegel i Joe Shuster. U početku je mogao
               micati  automobile,  vlakove,  pa  čak  i  brodove.  Mogao  je  trčati  brže  od
               lokomotive. Mogao je „jednim skokom preskakivati visoke zgrade". No tijekom
               naredna  četiri  desetljeća  moći  i  sposobnosti  su  mu  se  proširile.  Do  kasnih
               šezdesetih  mogao  je  letjeti  brže  od  svjetlosti.  Imao  je  nadljudski  sluh  i
               rendgenski  vid.  Infracrvene  zrake  izlazile  su  mu  iz  očiju.  Mogao  je  smrznuti

               predmete i dahom stvarati uragane. Mogao je pomicati čitave planete. Nuklearne
               eksplozije  nisu  mu  smetale,  a  ako  bi  se  ozlijedio,  na  neki  bi  se  način  odmah
               uspio izliječiti. Superman je postao neranjiv.

                    Zatim se dogodilo nešto neobično. Postao je dosadan. Što su mu sposobnosti
               bile nevjerojatnije, to je bilo teže smisliti što bi zanimljivo mogao činiti. DC je
               prvi put nadvladao taj problem 1940-ih. Superman je postao ranjiv na radijaciju
               uzrokovanu  kriptonitom,  materijalnim  ostatkom  njegova  razorenoga  planeta.
               Naposljetku je nastalo više od dva tuceta varijanti. Zeleni kriptonit je oslabljivao
               Supermana. U dovoljnoj količini bi ga mogao i ubiti. Crveni je uzrokovao da se
               čudno  ponaša.  Crveno-zeleni  je  izazivao  mutacije  (jednom  mu  je  na  zatiljku

               izraslo treće oko).
                    No bile su potrebne i druge tehnike da Supermanova priča ostane zanimljiva.
               Godine  1976.  zakazali  su  mu  bitku  sa  Spidermanom.  Bio  je  to  prvi  transfer

               superjunaka, Stan Leeovih skorojevićkih Marvel Comicsa s manje idealiziranim
               likovima, i DC-a koji je bio vlasnik Supermana i Batmana. Ali Marvel je morao
               Spidermanu povećati moći da bi bitka ostala uvjerljiva i tako je prekršio pravila
               igre.  Spiderman  je  Spiderman  upravo  zato  što  ima  moći  pauka.  Ako  mu
               najednom pridate bilo koje druge moći, više nije Spiderman. Zaplet se raspada.

                    Do  1980-ih  Superman  je  patio  od  terminalne  faze  da  igra  ulogu  deus  ex
               machina - to je latinski izraz koji doslovno znači „bog iz stroja". Tim se izrazom
   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311