Page 311 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

operaciju i svu užasnu bol, ali onaj stravični rehabilitacijski centar? Od boravka

tamo imala je simptome posttraumatskoga stresnog poremećaja.
Mikhaila je u lipnju upisala motociklistički tečaj za stjecanje punopravne
dozvole tako da može nastaviti voziti skuter. Bili smo užasnuti zbog toga. Što
ako padne? Što ako doživi nesreću? Prvoga dana Mikhaila je vježbala na
pravome motociklu. Bio je težak i pao joj je nekoliko puta. Vidjela je jednoga

drugog početnika koji je pao u vožnji i prevrnuo se preko parkirališta na kojemu
se tečaj održavao. Ujutro drugoga dana nije se htjela vratiti. Nije htjela ustati.
Dugo smo razgovarali i zajednički odlučili da je Tammy barem odveze do mjesta
održavanja tečaja. Ako uspije, može ostati u automobilu sve do kraja tečaja. Na
putu tamo vratila joj se hrabrost. Kada je primila potvrdu o položenome ispitu,

svi polaznici tečaja ustali su i pljeskali.
A onda joj se odvojio desni gležanj. Liječnici su htjeli spojiti velike bolešću
pogođene kosti u jedan komad. Ali onda bi joj počele propadati male kosti (koje
bi sada morale podnositi dodatni pritisak) u stopalu. To možda nije
nepodnošljivo rješenje ako imate osamdeset godina (iako ni tada nije lako), ali to

nipošto nije rješenje kada ste tinejdžer. Ustrajali smo da izvedu umjetnu
zamjenu, iako je bila riječ o posve novoj tehnologiji. Rekli su da će doći na red
za tri godine, a Mikhaila nije mogla toliko čekati. Oštećeni gležanj uzrokovao joj
je puno više boli negoli kuk prije operacije. Jedne noći, kada joj je bilo posebno
teško, postala je nestabilna i iracionalna. Nisam je mogao smiriti. Znao sam da je

došla do točke pucanja. Reći da je to bila stresna situacija ni najmanje ne opisuje
stvarno stanje.
Tjedne i mjesece očajnički smo istraživali sve vrste zamjenskih uređaja
pokušavajući procijeniti jesu li prikladni. Posvuda smo se raspitivali za
mogućnost brže operacije: Indija, Kina, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo,

Kostarika, Florida. Kontaktirali smo Ontarijsko ministarstvo zdravlja i oni su
nam zbilja pomogli. Pronašli su specijalista u Vancouveru koji je u studenomu
zamijenio Mikhailin gležanj. Nakon operacije bila je u potpunoj agoniji. Krivo
su joj namjestili stopalo. Gips joj je pritiskao kožu prema kosti. Klinika joj nije
htjela dati dovoljnu količinu oksikodona da joj ublaži bol. Naime, već ga je
koristila i zato je razvila visoku razinu tolerancije.

Kada se vratila kući, s manjim bolovima, Mikhaila se počela skidati s
opijata. Mrzila je oksikodon, iako joj je uvelike koristio. Rekla je da joj je život
zbog njega bio samo sivilo. Možda je to bilo i dobro, s obzirom na okolnosti.
Prestala ga je uzimati čim joj je to bilo moguće. Mjesecima je patila od