Page 58 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 58

proklinje  zmiju  govoreći  joj  da  će  odsada  morati  puzati  uokolo,  bez  nogu,

               izložena trajnoj opasnosti da je zgaze srditi ljudi. Drugo, kaže ženi da će odsada
               rađati  djecu  u  boli  i  uvijek  čeznuti  za  nedostojnim,  ponekad  ogorčenim
               muškarcem,  koji  će  posljedično  trajno  gospodariti  njezinom  biološkom
               sudbinom.  Što  bi  to  moglo  značiti?  Moglo  bi  jednostavno  značiti  da  je  Bog
               patrijarhalni tiranin, kao što to tvrde politički nadahnute interpretacije te drevne
               priče.  Ja  smatram  da  je  to  samo  opisno.  A  evo  zašto:  kako  su  ljudska  bića
               evoluirala, njihov se mozak, koji je na koncu evoluirao do samosvijesti, silno

               proširio.  To  je  uzrokovalo  evolucijsku  borbu  između  glave  fetusa  i  majčine
               zdjelice. Žena je velikodušno proširila svoje bokove, gotovo do granice da više
               ne može trčati. Dijete je, sa svoje strane, dopustilo majci da ga rodi gotovo više
               od  godinu  ranije  u  usporedbi  s  drugim  sisavcima  njegove  veličine,  i  to  s
               nepotpuno razvijenom lubanjom. Ovo je bilo i jest bolna prilagodba za oboje.

               Novorođenče, praktički još u fetalnomu stadiju, gotovo je u potpunosti ovisno o
               majci tijekom prve godine. Programiranost čovječjega masivnog mozga znači da
               mora proći kroz osposobljavanje sve do osamnaeste (ili tridesete!) godine života
               prije nego što se izgura iz gnijezda. O posljedičnim porođajnim bolima za ženu
               da i ne govorimo, kao i o visoku riziku smrtnosti i za majke i za djecu. Sve to
               znači da žene plaćaju visoku cijenu za trudnoću i odgoj djece, posebice u ranoj
               dobi,  te  da  je  jedna  od  neizbježnih  posljedica  ženina  povećana  ovisnost  o

               ponekad nepouzdanoj i uvijek problematičnoj dobroj volji muškaraca.
                    Nakon što Bog kaže Evi što će se dogoditi sada kada su joj otvorene oči,
               okreće  se  Adamu  -  ni  on  ne  prolazi  ništa  bolje,  zajedno  sa  svim  muškim
               potomstvom. Bog kaže nešto poput: „Muškarce, budući da si poslušao ženu, oči

               su ti se otvorile. Tvoj božanski vid, koji si zadobio zbog zmije, žene i voćke,
               omogućuje ti da vidiš daleko, pa čak i budućnost. Ali oni koji vide budućnost
               mogu  zauvijek  gledati  kako  nevolje  dolaze  i  moraju  biti  spremni  na  sve
               neizvjesnosti  i  mogućnosti.  Da  bi  to  mogao,  morat  ćeš  vječno  žrtvovati
               sadašnjost za budućnost. Moraš staviti sa strane užitak radi sigurnosti. Ukratko:
               morat ćeš raditi i bit će ti teško. Nadam se da ti se sviđaju trnje i drač, zato što
               ćeš ih mnogo uzgojiti?"

                    Zatim  je  Bog  istjerao  prvoga  muškarca  i  prvu  ženu  iz  raja,  iz  ranoga
               djetinjstva, iz nesvjesnoga životinjskog svijeta, u horor same povijesti. Zatim je
               stavio  kerubina  i  ognjeni  mač  na  vrata  Edena  kako  bi  ih  spriječio  da  jedu  sa

               stabla života. To se pogotovo čini zlonamjernim. Zašto odmah ne učiniti jadne
               ljude besmrtnima? Posebice ako je to ionako u planu za konačnu budućnost, kao
               što priča kaže. Ali tko se usudi preispitivati Božje odluke?
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63