Page 318 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 318

pomoćnice i kuharice. Kazne za neposluh su drastične: za čitanje se

             reže  ruka,  nevjera  donosi  smrt,  a  pokušaj  bijega  protjerivanje  u
             zloglasne »Kolonije«. Nasilnike također čeka smrt, ali od ženskih
             ruku: u posebnom obredu Sluškinje imaju »povlasticu« da kao u

             nekoj  utakmici  na  znak  zviždaljke,  vlastitim  rukama  rastrgaju
             počinitelja  na  komadiće.  To  je  jedini  odušak  inače  strogo

             kontroliranim  Sluškinjama.  Sve  su  biblioteke  zatvorene,  knjige  i
             novine uništene. Zatvorene su i javne kuće i porno-prodavaonice,

             ali i kina i restorani. Doduše, od masovnih medija postoji televizija,
             ali ona ima otprilike istu funkciju kao i kod Orwella. U dućanima se

             roba  kupuje  na  bonove  i  ponekad  satima  treba  čekati  u  redu.
             Naranče,  jagode  i  odresci  prava  su  raskoš.  Fredova,  rođena
             sedamdesetih  godina,  s  nostalgijom  se  prisjeća  slastičarnica  u

             kojima  se  moglo  kupiti  nekoliko  vrsta  sladoleda,  odjeće  koju  su
             žene  nosile  (jer  sad  nose  uniforme),  kupaćih  kostima,  kratkih

             suknji, hlača i cipela s visokim potpeticama. Nema više ni ženskih
             časopisa,  ni  krema  za  lice,  losiona,  minke,  parfema:  ženama  više

             nije potrebno da budu seksualni objekti. Zauzvrat, zaštićene su od
             uličnog nasilja, pornografije i silovanja.

                  Kad je proglašen puč, Fredova je s mužem i kćerkom pokušala
             pobjeći preko granice, u Kanadu. Muž je vjerojatno ubijen, a dijete
             oduzeto,  ali  to  nije  sasvim  pouzdano;  oni  su  zapravo  iščezli,

             desaparecidos  21.  stoljeća.  Upravo  sjećanje  na  njih  i  nada  da  su
             možda  ipak  živi  spašava  je  da  ne  poludi  ili  da  ne  pokuša

             samoubojstvo.  Uz  vidljivi,  službeni  život,  postoji  i  onaj  nevidljivi,
             tajni: Zapovjednik Fredovu noću poziva u svoju sobu, daje joj da
             čita zabranjene knjige, odvodi je u javnu kuću (jer to ipak postoji),

             nabavlja joj zabranjenu šminku i odjeću iz prošlih vremena. Dio te
             usporedne  zbilje  je  i  ljubav  između  nje  i  Nicka,  Zapovjednikova

             vozača,  ali  i  postojanje  tajne  organizacije  »Mayday«,  koja  je,
             naposljetku, sudeći po tome što joj je ipak uspjelo ostaviti iza sebe

             svjedočanstvo  u  obliku  tridesetak  kaseta,  oslobađa  ropstva  kultu
             maternice.
   313   314   315   316   317   318   319