Page 315 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

ne futuristički roman. Doduše, roman u tom smislu nije posve

nevin, jer otkrivajući niz postojećih opasnosti u američkom
društvu, otkriva uznemirujuću pomisao na to da bi klica
totalitarizma tamo lako uhvatila korijena. Ali zašto baš u

američkom društvu a ne u kanadskome, na primjer? Na ovo
zanimljivo pitanje Atwoodova odgovara tezom da je Kanada vrlo

konzervativna zemlja u smislu društvenih promjena: »Ovo nikad
nije bilo revolucionarno društvo, za razliku od Amerike koja je

imala revoluciju 1776. godine, a odatle ideja da se stvarnost preko
noći može promijeniti… Amerika je eksperimentalna zona

čovječanstva.« Iako je njen roman svrstan u žanr znanstvene
fantastike, autorica, čini se, nije baš time oduševljena,
objašnjavajući da ona zapravo ništa nije izmislila, a osim toga, kaže,

ne pretvara ljude u nosoroge niti se u romanu pojavljuju Marsovci
ili leteći tanjuri. Totalitarni, religijski utemeljeni režimi, postojali

su, a postoje i danas - kao i radijacija, polucija i sve veća
koncentracija toksičnih otpadaka u hrani, zraku i vodi, što sve

uzrokuje ne samo bolesti, već i genetičke promjene i sterilnost. Svi
slojevi populacije već su zahvaćeni SIDOM, sve je više patoloških

trudnoća i spontanih pobačaja. Oslobođenje žena i pravo da
kontroliraju reprodukciju već je dovelo do pada nataliteta, osobito
među američkom bjelačkom srednjom klasom. Središnja ideja

knjige iznajmljivanje maternice svugdje na Zapadu postaje
uobičajena praksa. U jednom radikalnom ogranku feminističkog

pokreta već postoji razvijen kult materinstva. S druge strane, zbog
nasilja, pornografije i silovanja žene se i dalje ne osjećaju mnogo
sigurnijima niti manje seksualno izrabljivanima, bez obzira na

novostečene slobode. Što se tiče podređenosti žena funkciji
materinstva, Atwoodova nije ni trebala biti previše maštovita. Bilo

joj je dovoljno da se prisjeti primjera Rumunjske, u kojoj su
zabranjeni svi oblici kontracepcije kao i pobačaj, za što ginekolozi

(kao i u Gileadskoj republici) mogu platiti glavom. Ništa, dakle, nije
izmišljeno i stvar je samo u povezivanju već postojećih elemenata,